Živko Prodanović

ZVJEZDANE STAZE

(SF aforizmi)

 

Atlantida

Dok sam ne pokucaš na vrata Atlantide nitko ih neće otvoriti.
Je li to velika tajna da svatko negdje skriva Atlantidu svoje mladosti?
Kovač s kovačima, lončar s lončarima, a ljubitelji Atlantide s ljubiteljima Atlantide.
Na greškama se uči Atlantida.
Najbolji je srednji put. Ali on ne vodi k Atlantidi.
Ne kupuj Atlantidu u vreći.
Ne, mi nismo s Atlantide. Mi smo Atlantida.
Ne može se glavom kroz tajnu Atlantide.
Ne vjeruj svemu što misliš. O Atlantidi.
Nije se rodio tko bi svima Atlantidu ugodio.
Povijest je Atlantida života.
Sto ljudi, sto Atlantida.
Šuti o Atlantidi, ako želiš živjeti u miru.
Tko o Atlantidi govori što hoće, čuje o Atlantidi što neće.

 

 

 

Roboti

Bolje biti sam nego u lošem društvu. To i roboti kažu.
Gledaju roboti jedan drugog i misle: za koga li radi ovaj tip?
I roboti vole ovaj svijet. Na svoj robotski način.
Iz pobunjeničkog dnevnika: …a možda bi ljudi i pobjedili robote da se ovima u presudnom trenutku nisu pridružili mobiteli.
Nada umire posljednja. Reče robot i teško zaškripi.
Od svih starih ljudskih mudrosti roboti jednu posebno poštuju: pametniji prvi popušta.
Ostarjeli smo moj vjerni kućni robot i ja. Pa, je on jedan dan u kvaru, pa sam drugi dan ja bolestan…
Prije nego što dignete glas na svojeg robota zapitajte se što znate o njemu kao osobi.
Pita se zabrinuti robot: A što ako čovjekova budućnost nema budućnosti?
Robotske kronike: sigurno je da nismo mogli izgubiti posljednji rat. Nas su svi podržavali, a ljude nitko.
Sunce sija svima. I ljudima i robotima.
Sve je lako kad si mlad. To i roboti kažu.
Zapravo osuđen sam jer taj moj glupi robot ne zna lagati.

 

 

 

Marsovci

Besposlen marsovski pop i marsovske jariće krsti.
Daleko od marsovskih očiju, daleko od marsovskog srca.
I u marsovskoj laži su kratke noge.
Marsovska batina je iz marsovskog raja izašla.
Nema marsovske ruže bez marsovskog trna.
Nije marsovsko zlato sve što marsovski sja.
Svakog marsovskog gosta za tri marsovska dana dosta.
Tko ogovara s Marsovcima, ogovara i Marsovce.
U ratu i ljubavi sve je dozvoljeno. To kažu i Marsovci.
U svakoj marsovskoj šali ima i pola marsovske istine.
Utopljenik se i za Marsovca hvata.

 

 

 

Kompjuteri

Dignuo bi moj kompjuter glas protiv mene, ali mu se još ne ide na reciklažno dvorište.
Doktore, pomozite, napao me je onaj virus kompjuterski koji čovjeka pretvara u kompjuterskog zombija.
Kod mog kompjutera čovjek nikada nije siguran je li to on prestao raditi zbog virusa ili zbog lijenosti.
Kvari mi se moj kompjuter. Pokušavam shvatiti tko je taj Godot.
Mislio sam da moj kompjuter ne radi jer ga je sirotog napao virus, međutim on ne radi jer čeka Godota.
Moj dobri stari kompjuter u takvom je očajnom stanju da mu više treba krunica nego tehničar iz servisa.
Moj kompjuter ima prostački jezik, ali i zlatno srce.
Mojem kompjuteru stalno je na pameti nekakva Apokalipsa. Da nije postao vjernik?
Ne znam što će odlučiti moj kompjuter. Lomi se između lojalnosti i istine.
Pitajte kompjuter što mu je draže kada se pokvari: svetac zaštitnik ili dobar majstor.
Rekao mi je moj kompjuter da ga duša boli kada čuje što sve ljudi traže od svojih kompjutera.
Sve mi se čini da mojem starom kompjuteru treba više psihijatar nego tehničar.
Teško meni – moj kompjuter priprema tužbu protiv mene zbog prekovremenog rada.
Volim diskutirati s kompjuterom jer on nema autocenzuru.
Zamislite, moj kompjuter želi svjedoćiti protiv mene.

 

 

 

Vječnost

Ako je vama vječnost ono što je meni to još ne znači da je meni vječnost ono što je vama.
Dok postoji prolaznost, postoji i vječnost.
Godinama u mislima prolazim kroz vječnost, ali sumnjam da sam prošao i pola puta.
I ljudska prolaznost je dio vječnosti.
Možda ja točno da čovjek osvaja vječnost korak po korak, ali meni bi bio draži korak bogova.
Ne znam, ne znam, nisam siguran da smo ostavili neki utisak na vječnost.
Noćima sanjam vječnost. I nikako da ju dosanjam.
Svaka vječnost svojem vječnom jatu leti.
Svojatanje vječnosti stara je mana ljudskih bogova.
Što da radim? – nemam živaca da mirno čekam kraj vječnosti.
Vječno pitanje – što bi čovjek trebao napraviti da ostane zapisan u vječnost?

 

 

 

Roboti

…a onda su roboti pokazali svoje veliko srce. I oprostili ljudima.
Čudan je on. Već treći njegov robot odlazi na psihoanalizu.
Hit mjeseca: velika sanjarica za robote.
Hoće li, kada bude njihovo vrijeme, roboti na položajima početi zapošljavati preko reda i mimo propisa robote iz svoje serije.
I jedni i drugi boje se odgovora na pitanje tko su ti kojih ima previše – ljudi ili roboti.
Je su li blizu vremena kada će se i za robote moći reći da su neurotični, nervozni, dekoncetrirani…
Kompjuter izda nalog, robot izvrši. I gdje je onda tu potreba za čovjekom.
Naši roboti su pametniji od njihovih. Sami su shvatili da bez lažnih obećanja nema pobjede na izborima.
On je vrlo duševan robot.
Roboti i dalje misle da je na početku bila neka složena formula.
S njima nema svađe. Znaju dobro roboti da pametniji prvi popušta.
Sutrašnji svijet – može li se vjerovati robotu koji je stalno u nekakvim financijskim problemima.
Vrijeme je za zabrinutost – sve više robota glasa za krajnju desnicu.

 

 

 

SF

Ako bude rata ljudi i strojeva, ljudi će ići u pakao, a strojevi?
Jasno da smo pobjegli. Pa u tim brodovima bili su ljudi.
Kada počinje život kiborga? Na početku ili na kraju proizvodne trake?
Mude po dronu: stalno sanja svoje žrtve.
Naravno da volim Zemlju. Bio je to jedan krasan planet.
Odijelo ne čini čovjeka. Ali ga štiti od radijacije.
Ovi stanovnici Zemlje pravi su divljaci: nijedan njihov bog nije zelen.
Posljednje riječi kapetana svemirskog broda: zar i ti faraone, sine moj!
Sudska kronika. Zbog svog odnosa prema prirodi osuđeni su na trajni ostanak na svojem planetu.
Svatko ima pravo na Isusa prema svojem izgledu, rekli su dvoglavi hodočasnici s Oriona.
Vijesti od sutra – dozvole za kritiku vlade više ne vrijede.
Vijesti od sutra – svoje neprijateljske misli treba prijaviti policiji svakog radnog dana. Posebna najava nije potrebna.
Zamislite: oni su podijelili milijune i milijune dozvola. Za eksploatiranje ovog našeg Svemira, a nama ljudima su rekli da pričekamo neku drugu priliku.

 

 

 

Molitva

Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Da mi je samo znati tko je vas robote naučio mrziti.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Dragi moj, vi roboti morali bi znati da sam ja Gospodar Univerzuma, a ne Univerzalni program.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Kako si samo došao na ideju da ću ja podržati robote protiv ljudi?
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: kamo bih ja došao da se moram brinuti još i za raj za robote.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, broj mojeg mobitela nije u telefonskoj knjizi.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, ja ne razgovaram s robotima koji su pobjegli od svojih vlasnika.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, nije mi niti na kraj pameti da se umrežim s vama robotima.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne razumijem robota koji želi euro jackpot.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Nisi ti jedini robot koji ne podnosi svojeg vlasnika.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Robote moj, tvoj vlasnik mi mora sam reći što želi.
Molio sam se cijelu večer, a onda me je On upitao: Tko je kriv da ste vi tako tvrdoglavi.

 

 

 

Zvjezdane staze

Bog je prvo sebi Zvjezdane staze napravio.
Gdje mi je dobro, tamo su mi Zvjezdane staze.
Na mladima Zvjezdane staze ostaju.
Ne diraj lava dok gleda Zvjezdane staze.
Ne gradi kule u oblacima Zvjezdanih staza.
Ne vjeruj svemu što si izmislio o Zvjezdanim stazama.
Nikada ne reci nikad Zvjezdanim stazama.
Ono što je vječni izazov Zvjezdanih staza jednom zanesenjaku s Oriona, ne mora biti vječni izazov Zvjezdanih staza drugim zanesenjacima s Oriona.
Prvo popravi sebe, pa onda popravljaj Zvjezdane staze.
Svatko je Zvjezdana staza svoje sreće.
Tko tebe kamenom, ti njega Zvjezdanim stazama.
Zamislite: oni su razdjelili ovaj naš Svemir na četrnaest milijardi imperija, a nas na Zemlji nitko nije ništa pitao.

 

 

 

Roboti

Bolje biti stvoren, nego rođen. Duže traješ.
Da li će jednog dana i roboti imati svoje ulizice, laskavce, dupelisce…?
Duhovni žganci – susjedovi roboti više ne razgovaraju s mojim robotom. Zaspao je na misi.
I da nisam izgubljen? – moji kućni roboti tako su savršeni da im ja zapravo i ne trebam.
Još da mi je znati da li bi mu roboti dali odlikovanje da on nije njihov čovjek.
Naši su roboti bolji političari nego njihovi. Već uzimaju ispod stola.
Od robota nikada političar. Ne zna davati lažna obećanja.
Pita me moj robot: A što bi ti imao od toga da ti dam adresu svojeg psihijatra?
Prokleto robotsko zakonodavstvo. Nigdje rupe u zakonu.
Savez ljudi i robota sam po sebi i nije tako loša ideja, ali tko će prisiliti ljude da se drže onog što potpišu.
To što je strah od odlagališta otpada jednom robotu ne mora biti strah od odlagališta otpada drugim robotima.
…u redu, odštetu za pregaženog robota sam dobio, ali ništa za duševnu bol zbog izgubljenog prijatelja.
Zanimljivi su ti ljudi, reče robot. Šteta što su tako nepošlušni, reče drugi robot.

 

 

 

Marsovci

Bivši marsovski prijatelj gori je nego marsovski neprijatelj.
Bolje marsovski grob nego marsovski rob.
Gdje ima marsovskog dima ima i marsovske vatre.
Gleda kao tele u šarenog Marsovca.
Hvali more, drži se Marsa.
I marsovska batina ima dva kraja.
Lijepa riječ i marsovska vrata otvara.
Marsovac je Marsovcu čovjek.
Poslije marsovske kiše marsovsko sunce dolazi.
To što je strah od beskonačnog jednom zatucanom Marsovcu ne mora biti strah od beskonačnog drugim zatucanim Marsovcima.
Uzdaj se u se i u svojeg Marsovca.

 

 

 

Kompjuteri

…a onda mi je moj kompjuter rekao da bih trebao malo više poštovati njegova sindikalna prava.
…a onda mi je moj kompjuter rekao da boljega od njega nikada neću naći. Kao da je znao da je znao da namjeravam kupiti novi.
…a onda mi je moj kompjuter rekao da će se on u tom životu snaći i bez mene.
…a onda mi je moj vlastiti kompjuter rekao da je njemu bolje kada mene nema.
…a onda mi je moj vlastiti kompjuter rekao da je za mene bolje ako se ne mješam u njegove poslove.
…a onda mi je moj vlastiti kompjuter rekao da ne trebam vjerovati svemu što drugi kompjuteri pričaju.
…a onda mi je moj kompjuter rekao da sam ja zapravo jedan informatički nepismeni bedak.
…a onda je moj kompjuter uskliknuo: Samo preko mene rastaljenog!
…a onda mi je moj kompjuter ostavio svoje oproštajno pismo.
…a onda je moj kompjuter zlobno rekao susjednom kompjuteru što misli o njemu.
…a onda mi je moj vlastiti kompjuter objasnio zašto bi bilo bolje da više ne pišem znanstvenu fantastiku.
…a onda mi je moj vlastiti kompjuter pokazao da bi bilo bolje da više ne pišem aforizme o kompjuterima.

 

 

 

Beskonačnost

A što ćemo onda kada dođemo na kraj beskonačnog?
Beskonačnost je vječno ruganje čovjeku.
Da bi se upoznala beskonačnost potrebna je vječnost.
Možda nam beskonačnost ne bi bila dešperatno velika da smo barem malo više vječni.
Nitko ne može dokazati da je njegova beskonačnost veća od beskonačnosti nekog drugog.
Pesimistima je beskonačnost ozbiljna prijetnja.
S godinama beskonačnost postaje sve beskonačnija.
Sanjao sam beskonačnost. I mogu reći da je prilično velika.
Srećom, beskonačnost postoji i bez ljudske gluposti.
Što je čovjek stariji beskonačnost mu sve više izmiče.
Volio bih znati: ako je Svemir beskrajan kako je toizmjereno.
U beskonačnosti su sve granice unutrašnje.

 

 

 

Roboti

A i ljudi su pripomogli našim uspjesima, kažu roboti.
Gleda me moj robot ravno – u oči – sigurno sam opet nešto zabrljao na moralnom planu.
I ljudi zaslužuju drugu priliku, reče zapovjednik robota.
Ili nemojte vikati na svojeg kućnog robota ili se nemojte pitati tko to po noći plače u svojem kutu.
Kako podmititi tuđeg robota, kada robota, ne zanima ni novac, ni slava?
Mogu ljudi pričati što žele, ali boljeg društvenog uređenja od demokracije koju vede roboti jednostavno nema.
Nada umire posljednja. Reče robot kojeg je vrijeme pregazilo.
Pitaju se roboti hoće li za spas čovjeka biti dovoljan samo čovjek.
Robote budućnosti čeka težak zadatak – kako zaposliti ljude.
Roboti su loši trgovci. Ne znaju muljati kupcima.
Sve je otišlo predaleko – moji kućni roboti samnom se ne slažu u ničemu.
Sve velike robotske tajne počinju istom rečenicom: Ovo ljudi ne smiju doznati.
Taj robot bi morao otići na duhovnu obnovu.

 

 

 

SF

…a ovako izgledaju ljudi koji su povučeni iz prometa.
Bože,ne žalosti se. Tko bi rekao da su crne rupe tako opasne.
Gledaju gosti iz Svemira Zemlju i onda jedan kaže: Jedini izlaz je karantena.
Ima li antimaterija svoje antiljude.
Iz razgovora dvojice svemiraca – …a naš Isus je rođen u sazviježđu Alfa Kentaur.
Kapetanov dnevnik: Prvi kontak prošao je izvrsno, samo nam nije jasno kako su oni unaprijed znali da smo mali i zeleni.
Ne može se glavom kroz crnu rupu.
Nikada si ne bih oprostio da prespavam propast svijeta.
Novinarske bilješke: …a onda smo prvi put sreli izbjeglice sa Zemlje.
Poruka iz budućnosti – ne vraćam se!
Sat Sudnjeg dana otkucava i za gluhe.
Vijesti od sutra – prelazeći cestu poginuo ja N.N. koji se ulicom kretao bez pješačke dozvole.

 

 

 

Molitva

Molio sam se cijelu večer, a onda me je On upitao: A hoće li vama robotima pomoći mržnja prema ljudima.
Molio sam se cijelu večer, a onda me je On upitao: Zar vi roboti nemate pametnijeg posla?
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, ja nisam predvidio nikakve anđele čuvare za vas robote.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ne, neću postaviti posebnog papu za robote.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Nisam ja servis za popravak robota.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Nisi ti jedini robot koji je policiji prijavio svojeg vlasnika.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Oprosti, ali nikada nisam vidio nešto tako smiješno kao što je robot u molitvi.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Vaše robotske planove ja ne želim shvatiti.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Robote moj, meni niti s ljudima nije bilo lako.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Roboti bi već jednom trebali shvatiti da sam ja Put, Istina i Život, a ne Čip, Mreža i Program.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Žao mi je, ali ja ne dijelim oproste robotima.