RAT
Došao je u prijateljsku posetu sa pet telohranitelja.
Koliko je usijanih glava, da se smrzneš.
Ozbiljno sam zabrinut! Dva dana se nigde ne ratuje.
Svestran je borac. Bori se čas na jednoj, čas na drugoj strani.
Nekada su sprovodili ideje, a sada i ljude.
Ni silom ne možemo da sprečimo rat, a ne pregovorima.
Obustavite pregovore – propašćemo ako nastavimo.
Zakopali su ratne sekire, koriste vatreno oružje.
Onome na lomači srce se ledi.
Bili smo braća, pa neprijatelji. Krv nije voda.
Usijane glave hlade se na vatrenoj liniji.
Čudno: oni su na položajima, a mi stradamo.
Nije orden sve što visi.
Budi se Istok i Zapad. Eto zašto ne mogu da spavam.
Bili su naoružani do zuba i na kraju ostali bez zuba.
Dok smo ponavljali istoriju, skrojiše nam geografske karte.
Da nismo otvarali vatru posmrzavali bi se.
Albanci su shvatili: Zapad je najbolja odbrana.
Kad sam se sabrao, oni su se oduzeli.
Vojnici se opasulje tek kad im nestane mesa u kazanu.
Оdjaviću TV. Pucanje mogu da gledam i kroz prozor.
Ovo nije samo istorijska, već i krivična odgovornost.
Kuku nama kad rat prestane, opet smo braća.
Nekada je vedrio i oblačio, sada žari i pali.
Praznoj glavi najviše odgovara bojevo punjenje.
Pale su maske, ali ne i maskirna uniforma.
I vreme dvoumljenja u ratu, priznaše im za ratni staž.
Razbili su nam iluzije, ali zašto i zube.
Ne skrnavimo groblja kao neki, mi ih gradimo non-stop.
Ovo sa nevidljivim avionima je providno.
Neprijatelju ne bi pucao u leđa, za prijatelje ne znam.
Nije sve tako crno, podigli smo belu zastavu.
Čuvajte stare neprijatelje, ko zna kakvi će biti novi.
Šalju nam posmatrače, još smo za posmatranje.
Ne mogu da vas gledam, reče strani posmatrač.
Poliglota je. Nije mu nepoznat ni jezik mržnje.
I strani posmatrači su za posmatranje.
Zakopali su ratne sekire, ali ne i teško naoružanje.
Imamo usijane glave, a neprijatelj bojeve.
U rat je otišao dobrovoljno, da izbegne mobilizacuju.
Ma koji strani posmatrači, to su voajeri.
Nismo krivi za genocid. Oni su prvi počeli.
Posle političkih prepucavanja, uzeli smo puške.
Koja mi je poslednja želja pred streljanje? Da vam jebem majku.
Nama ništa ne pada s neba, osim bombi.
Bombarduju nas bombama, reklamama, obećanjima… Ubijaju nas u pojam.
Lako je pucati u bure baruta. Pucaj ti u bure osiromašenog uranijuma.
Bio je ratni zločinac. O mrtvima sve najbolje.
U rat smo ušli protiv svoje volje, a iz njega ćemo kad mi zaželimo.
Vodio je ljubav, a ne rat. Javio se u dobrovoljce da bi silovao.
Nije migranrt došao bez ičega, poneo je vreću problema.
Migrantima je trnovit put, a na kraju i bodljikava žica.
To je nama naša borba dala da nam odlučuje budala.
Zašto se borimo? Videćemo kad se rat završi.
Srušili su crkvu. Bog će im oprostiti. Bog sve prašta.
Ratni profiter je. Pala mu je ratna sekira u med.
Zrno po zrno nekada je bila pogača, a danas rikošet.
Jedni za vreme rata, a drugi posle rata jurišaju na položaje.
Kod nas dobru paradu može da napravi samo gej populacija.
Podstrekivao je na rat. Posle vatrenih govora ostavljao je zgarišta.
Daćemo sve pare za naoružanje, pa kud puklo da puklo.
Mislio je da je promašen čovek, a pogodi ga metak.
Prvo je bilo prepucavanja, a posle su pucali jedni na druge.
Prvo se pucalo iz katodnih cevi, a kasnije i iz topovskih.
Domovina se brani lepotom. U vojsku primamo i lepši pol.
Mnogi su ginuli za ovo. Ono više niko i ne pominje.
Moraćemo svi da izginemo, da bi slobodu ostvarili.
Do nedavno su mu skidali kapu, a sada glavu.
Zločin se ne isplati. Boračke penzije su male.
Slobodu je platio glavom. To je nosio u torbi.
Sloboda je najskuplja. Plaća se i glavom.
Nekada se uvreda časti rešavala dvobojem, danas novcem.
Stavi prst na čelo. Dosta je bio na obaraču.
Zločin ne zastareva, za razliku od zločinca.
Tek kad se okrenemo sebi shvatimo ko nam je neprijatelj.
Trebali smo da zaratimo i sa Crnom Gorom. Ništa ne bi izgubili. S obe strane fronta bili bi naši ljudi.
PROFESOR
Profesor đake uči mnogo čemu, mene je naučio pameti.
Profesor mi kaže da ne mogu glavom kroz zid, zidove treba čuvati.
Profesor kaže da imam bube u glavi, da su bar svilene.
Profesor je stvorio pravu sliku o meni, a nisam mu pozirao.
Profesor vaspitavajući đake nije uspeo da vaspita svog sina.
Profesor ima pravo na svoj loš dan, ali zašto to nije nedelja.
Profesor mi daje šansu, a bolje bi bilo da mi da dvojku.
Profesor me pita koliko su dva plus dva, kao da on to nezna.
Profesor kaže da primim na znanje. Pa da ga imam bio bih dobar đak.
Profesor je od reči – stalno nam pridikuje.
Profesor mi je rekao da zlata vredim, kada ćutim.
Profesor hirurgije mi je otvorio dušu.
Profesor nije zlopamtilo, odmah ti smanji ocenu iz vladanja.
Profesor mi ništa ne može, čak i kad hoće da mi pomogne.
Profesor ne može da me ubije u pojam. Ja nemam pojma.
Profesor je podelio jedinice i rekao: „To vam je škola za ubuduće“.
Profesor nije zlopamtilo, odmah ti smanji ocenu iz vladanja.
Profesor priča o parznim skupovima, a zaboravlja svoje prazne džepove.
Profesor znanje ima u malom prstu. Šta li mu je tek u glavi.
Profesor ako nastavi sa ispitivanjem, na kraju ću morati da progovorim.
Profesor da je bio pametan ne bi završio tolike škole, nego bi se obogatio.
Profesore poštujemo u školi. Sve su to ljudi pred penzijom.
Profesore, požurite sa peticama, đaci se brzo kvare.
Profesore, održao sam reč. Na časovima još uvek ćutim.
Profesore bi trebalo optužiti za zločin: dave s ispitivanjem.
Profesore, dajte petice dobroim đacima, loši će se lakše snaći u životu.
Profesore, žednog je lako prevesti preko vode, prevedite Vi mene u sledeći razred.
Profesore, ovo nije testiranje, već testerisanje.
Profesore, poklonite mi dvojku. Dobri đaci će se nekako i sami snaći.
Profesore, pa neka sam dobio malu ocenu! I svet je mali.
Profesore, nemate veliku platu? Imajte bar milosti.
Profesore, promenio bih ja boju glasa, ali nikako da pronađem farbu.
Profesore ne treba žaliti. Zaslužili su prosvetnu platu.
Profesori ne biraju sredstva – nastavna.
Profesori menjaju devize, ali po padežima.
Profesori bi mogli da žive bolje, ali nemaju od čega.
Profesori bi bili najbogatiji da se znanje isplati.
Profesori su dušu dali za rad u prosveti.
Profesori se bune zbog malih plata, a đaci zbog malih ocena.
Profesori me podsećaju na bioskop. Malo, malo pa im pukne film.
Profesorka, svojim prisustvom uveličajte mi ocenu.
Profesorka hemije je plavuša, a meni je sve crno pred očima.
Profesorima se loše piše, kad su đaci loši.
Profesorima je lako da budu skromni, kad nemaju drugog izbora.
Profesorima se divim. Trebalo je sa mnom izdržati 8 godina.
Profesoru sam rekao da ne znam, ali njemu ne vredi govoriti.
Postavlja mi podpitanja.
Čestitam, sin vam je postao profesor, a od čega će da živi?
Zbog malih plata profesori đacima ne poklanjaju ni pažnju, a kamo li dvojke.
Zašto me profesor proziva kad znam odgovor?
Neka se čuje i druga strana – reče profesor.
Odoh grlom u jagode – prozvao me profesor.
Tata, profesor je rekao da se ne ljutiš, jedinicu mi je dao za moje dobro.
Da se znanje isplati profesori bi bili najbogatiji.
Umesto savremene nastave, hoćemo savremene profesore.
Čim nisam razumeo profesora, sve mi je postalo jasno.
Mislio sam da samo đaci mrze školu. Izvinjavam se profesorima.
Ne mrze svi školu. Znam jednog profesora, do duše u penziji…
Deset profesora na jednog učenika, o zar se i to može? Da to je predmetna nastava.
Tek kad me profesor pronađe, osećam se izgubljeno.
Povukao sam se u sebe, ali me profesor i tamo pronašao.
Kad neće profesori, onda ja sebi progledam kroz prste.
Juče je đak istukao profesora. To je očigledan primer nasilja u školi.
O DIREKTORIMA
Ženo, odloži put za Španiju! Izrečena mi je zabrana raspolaganja društvenom imovinom.
Ако lažem, dabogda se ne pomakao iz ove fotelje.
Kad se bude cenila pamet, direktori će i nju kupovati.
Direktor kad se naljiti, održi govor, a ja ljut, neljut držim lopatu.
Direktor je od reči, stalno nam pridikuje.
Dao nam je reč. Bolje bi bilo da nam je dao platu.
Ако је rad stvorio čeveka, šta je stvorilo direktore.
Lako je direktoru da održi govor, ali neka održi reč.
Direktor bi bio dobar meteorolog, vedri i oblači.
Obrazovanost nam je na zavidnom nivou: direktor nam očitava lekcije.
Direktor priča lepše bajke nego Andersen.
Ако је ljudski grešiti, мој direktor je ljudina.
Ko radi, taj i greši. Zato li su direktori nepogrešivi?
Ljudski je da direktor greši, ali zašto uvek na moju štetu.
Ако је tačna izreka „ko radi – taj greši“ – onda je direktor nepogrešiv.
Ljudski je grešiti. Ali naš direktor toliko greši da to više nije ljudski.
Direktor je duševan čovek, boli njega za svakog radnika.
Direktor je veliki gurman – voli ljude u sosu.
Tvrde da je bezdušnik, a nosi me na duši.
I direktor je bio radnik, ali to se njemu samo jenom desilo.
Kako direktoru ne dosadi da večito bude u pravu.
Direktor je bubreg u radničkom (s)loju.
Direktora sam nosio na grbači, a on mene na duši.
Radnička klasa plaća. Ko je za piće?
Dao mi je odrešene ruke – radim umesto njega.
Direktor mazohista – uživa u pravnom aktu.
Izrađujemo pravilnike u obliku slikovnica za direktore bez škole.
Počinio sam verbalni delikt. Rekao sam direktoru istinu u oči.
Protiv direktora pisali su anonimna pisma, sada pišu anonimne romane.
Formirali su nam radnu grupu, umesto da to sami uradimo.
Kad kažem gde je direktor tanak, uvek izvučem deblji kraj.
Ако је rad stvorio čoveka, šta je stvorilo direktore?
Govorite o direktoru sve najbolje, tako se neće prepoznati.
Direktoru sam pred novi mandat poklonio samo predstavku, ali je od srca.
Direktor nam obećava bolje sutra. Da li on to odlazi?
Direktor kaže da sam kriv što sam na sednici bio u pravu.
Više se ne svađam sa direktorom: ne govorimo.
I direktor zna da čita, sve po spisku.
Radnici su otupeli, jer ih niko ne zarezuje.
Zaigraće mečka i pred njegovim vratima, cirkus još traje.
Mišljenja su podeljena, nemoj neko da se pravi lud.
Dok smo mi gradili međuljudske odnose, on je sebi izgradio vilu.
Divno je imati svoje ljude – znaš tačno ko ti podmeće nogu.
Dok je utvrdio odakle vetar duva, prehladio se.
Radnici ne šišaju mnogo direktora. A i kako bi kad je ćelav.
Moj direktor poštuje zakon – jačeg.
Kako da se prestrojim u hodu, kad mi podmeće nogu.
Kad su maske pale, počeo je pravi maskenbal.
Direktora držim na oku, jer me uzeo na zub.
Jesam crna ovca, ali ne dam da da me farbate.
Čim direktor kaže da mogu mirno da spavam, ja dobijem nesanicu.
Da sam mogao što-šta da progutam, ne bi me progutali.
On nema govornu manu, samo drži jezik za zubima.
Volim pozorište, ali ovo što nam radite stvarno je previše.
Nije direktor bezosećajan. Iskreno se raduje mom neuspehu.
Da je direktor mogao na mene da računa, ne bi me proglasio neuračunljivim.
Ako vam je direktor zalupio vrata ispred nosa, probajte glavom kroz zid.
Od kad su mu zapušili usta, ponaša se kao da ništa ne čuje.
Badava je slati direktora na službeni put – Zemlja je okrugla.
I od odgovornosti je pobegao službenim autom.
Najteže je stati na svoje noge – kad izgubiš pravo na službeni auto.
Dok mi pišemo dnevnike rada, on piše paradne dnevnice.
Direktori obilaze svet da bi nam pričali kako je kod nas najbolje.
Na kraju pobeđuje pravda. Šteta što se suspenzije izriču na početku.
Direktore, ko se poslednji smeje on se po malo i kezi.
Direktor se pomirio sa sudbinoim, ali ne svojom.
Izostajanje sindikalaca ne prolazi nezapaženo: direktor oseti da mu nisu sve ovce na broju.
Lepo dirigujete, ali meni se ne svira.
Ko se ne slaže sa mnom neka da otkaz. Neću mu ništa.
Prvo je drmao, a onda su ga uzdrmali.
Ovog puta direktor ima alibi. Za vreme krađe bio je u pritvoru.
Taj direktor je prošao sito i rešetke.
Većina je za, ali direktor nije za većinu.
Voleo je službena putovanja u dvoje, a na kraju otputovao u troje – između dvojice policajaca.
Nije tačno da radim protiv direktora. Ja sam lenjština.
Direktor me pita za zdravlje. Proverava može li da me natovari.
Direktor se ne meša u moj posao, ali boga mi ni ja.
Direktore, ako Vam je teško, dajte da Vas menjam.
SIROMAŠTVO
Glava puna svega, a džepovi prazni.
Odelo ne čini čoveka, zato hodamo goli i bosi.
U ovakvoj sredini neću sastaviti kraj s krajem.
Daješ glavu! Nemaš ništa vrednije da ponudiš.
Nema više socijalnih razlika. Svi smo siromašni.
Najviše seru oni što nemaju šta da jedu.
Beznadežan slučaj – veruje u bolje sutra.
Nisam od juče da poverujem u bolje sutra.
Ко nema ništa spreman je na sve.
Јеftino je prošao, platio je glavom.
Ostao sam bez gaća, ali se nemam čega stideti.
Koji socijalizam, postao sam socijalni slučaj.
Ја sam najveći vernik. Postim svakog dana.
Siromašan sam, ali imam bogato iskustvo.
Ima pudlu, a nema pas zašta da ga ujede.
Političari čuju nas sirotinju, ali ne mogu da nas vide.
Živimo kao riba u vodi. Ćutimo.
Kako da ne lajem kad živim pasjim životom.
Osušila se privredna grana, pa nemamo ni za prosijački štap.
Video sam tajnu večeru. Nemaju ljudi šta da jedu.
Svi mi pune glavu, a stomak niko.
Gladan narod sit je svega.
Jednolično se hranim. Promeniću kontejner.
Mnogo smo toga progutali i ostali gladni.
Ukinuta je smrtna kazna. Ionako umiremo od gladi.
Svi će ljudi biti jednaki, neće imati šta da jedu.
Nekad smo imali jeftinog hleba i igara. Hleb poskupeo, a od igara imamo samo loto.
Dok smo jeli ono što se ne jede, bar smo zavaravali glad.
Goste smo dočekali domaćinski, s hlebom i solju. Toliko se imalo.
Jedino prosjaci svoju decu uspešno izvode na put.
I ja imam tajnu večeru. Nedam komšiji da vidi šta jedem.
Prolajali smo jer živimo pasjim životom.
Da sam znao da ću ovako živeti sto godina, ne bih se ni mrtav rodio.
Nismo siromašni. Svega imamo preko granice.
Trpi i gladuj! Ne uznemiravaj javnost.
Srpsko sveto trojstvo: doručak, ručak i večera.
Doručak je najvažniji obrok, a tek ručak i večera.
Od kad palim cigaretu samo posle ručka na dobrom sam putu da prestanem pušiti.
Popušta mi memorija. Ne znam kad sam poslednji put dobro jeo.
Razradio je biznis, sa kontejnera prešao je na deponiju.
Nabavila bih kućnog ljubimca, ali nema kuče za šta da me ujede.
Živim na rubu egzistencije. Ne žalim se, još uvek nisam pao.
Nije ovo ništa kako su nas Turci oporezivali pet vekova.
Dok je kontejnera, biće i narodne kuhinje.
Završen je post, možemo nastaviti sa gladovanjem.
Sitna riba brzo postaje krupan zalogaj.
Sve je više Srba u narodnim kuhinjama. Ima se, može se.
Nisam dobar krojač. U sopstvenoj koži mi je tesno.
Mere štednje su uspele. Sve je više onih koji se hrane u narodnoj kuhinji ili štrajkuju glađu.
Preturam po kontejnerima jer mi ponos ne dozvoljava da prosim.
I ja sam milioner. Imam milion problema.
Pomozite sirotinji! – Siđite s vlasti.
Ako pare kvare ljude, šta je onda sa besparicom.
Hranim se jednolično. Moraću da promenim kontejner.
Izveo sam dete na put. Sada može da prosi.
Ja i dalje jedem svakog dana. Ima se, može se.
Nekada smo se ponosili nacionalnom kuhinjom, a sada Narodnom kuhinjom.
Sve više stežem kaiš. Pretvoriću se u omču.
Potiče iz siromašne sredine i jedva sastavlja kraj s krajem.
Akcijama koje mi nudi država ne mogu da kupim ni šešir za ulicu.
Policija je uhapsila lažne prosijake. Pravi prosijaci državi ne smetaju.
Danas počinje veliki post. Nemam para ni za hleb.
Držim strogu dijetu. Jedem se živ.
I od kontejnera možete dobro da živite, ako ih prodajete mimo tendera.
Ja pripadam srednjoj klasi. Ne moram svaki dan da gladujem.
Mi idemo iz krajnosti u krajnost. Prvo postimo, a kasnije štrajkujemo glađu.
Ja često ne jedem i po tri dana, kad u meni proradi srpski inat.
Hranim se jednolično. Uvek iz istog kontejnera.
Sit gladnom ne veruje, a i gladan sitom ne veruje.
Mi stežemo kaiševe, a oni pronalaze rupe – u zakonu.
Dalje stezanje kaiša je nemoguće. Jedino da ga pretvorim u omču.
Ne laje narod što je ukinut verbalni delikt, nego što živi pseći.
Teoretski, standard nam raste, a praktično – gaće nam spadaju.
Najgore je prošlo. Gore nije moglo biti.
Mnogo je prosijaka na ulici, ali ova vlada ne da ni pet para za to.
U Srbiji se nekad jelo tri puta na dan. Sada se samo krsti tri puta.
Kažu mi da novac kvari ljude. Žao mi je što ne mogu to da proverim.
U Srbiji se sve teže živi. Sva sreća da se ne živi dugo.
Siromašan čovek ne mlati pare. Mlati ženu i decu.
U dvanaestom veku Srbi su jeli kašikom i viljuškom, a u dvadesetprvom veku iz kontejnera.
BEOGRAD NA VODI
Zbog Beograda na vodi plivamo u dugovima.
Od kad gradimo Beograd na vodi, voda nam je do grla.
Ne napuštajte brod koji tone. Još nismo sagradili Beograd na vodi.
Potonuli su nam svi brodovi, a pacovima nikad bolje.
Sve što su nam obećali palo je u vodu, a sada nam obećavaju Beograd na vodi.
Nemam ništa protiv Beograda na vodi, ali se teško diše i na ovoj dubini.
Nedavno Obrenovac na vodi, a uskoro i Beograd.
Prvo treba da isplivamo na površinu, pa tek onda da gradimo Beograd na vodi.
Kad brod tone neozbiljno je razmišljati o izgradnji Beograda na vodi.
Posle Beograda na vodi – Beograd u vodi.
POLITIČARI
Pronašli su piramidu, ali ne i političara koji je poseduje.
Dok je bio zverka za njim su hodale gorile.
Popravio se budžet, a pokvario presednik.
Daleko mu lepa kuća, na Dedinju.
Dok ga je bio dobar glas, nosio je ozvučenje.
Godinama radi na svojim sabranim nedelima.
Oni su na visokom položaju, a ja imam vrtoglavicu.
Dobar vođa osluškuje narod, a loš prisluškuje.
Na državnim jaslama je, a glup je kao vo.
Ni svi medvedi nisu više pod zaštitom države.
Baza razmišlja šta će sa sobom, a nadgradnje šta će za sebe.
Političari nisu gradili kule samo u vazduhu, već i na zemlji i moru.
Iz jedne biografije: Rodio se, rastao, narastao i nadrastao.
Političari mogu, da umesto rodnih imaju robne kuće.
Vođa lepše bajke priča narodu, nego svojoj deci.
Prvo je drmao, a onda su ga uzdrmali.
Toliko je loš čovek, da ga ni vlast ne može više pokvariti.
Toliko voli govore, da se ni do penzije nije opismenio.
Nije važno ko je za koga, već ko je iza koga.
Znate li prečicu do Trijumfalne kapije?
OCENJIVANJE
Profesor mi je dao šansu, a bolje bi bilo da mi je dao dvojku.
Tata, profesor je rekao da se ne ljutiš, jedinicu mi je dao za moje dobro.
Menjam dve jedinice za dvojku. Plaćam razliku.
Ni pet, ni šest, nego baš jedan.
Ocene su mi bogovske. Svi se krste.
Onima u prvoj klupi petice su na dohvat ruke.
Dobio sam dvojku. Tek da mi se nešto nađe.
Imam sve jedinice. Sad bar znam na čemu sam.
Beznadežan slučaj – ima sve petice.
Dvojka! Tako daleko, a tako blizu.
Popravio sam dvojku – kod zubara.
Popravi sam ocene. Sada su kao nove.
Od ovoliko jedinica ne može me spasiti ni smak sveta.
Imam jedinice iz svih predmeta. Važno je učestvovati.
Svako može dobiti jedinicu. Mi smo demokratska zemlja.
Sreća je lepa samo dok se čeka. Zato ja ne trčim za peticama.
Jedinica? Kako mi to poznato zvuči.
Zar da pljunem u šake i sada kad mi je dvojka u rukama.
Svrbi me dlan. Verovatno ću dobiti dvojku.
Lepo sam vaspitan. Na času ocenjivanja govorim: – „Posle Vas!“
U školi sam prvo ubijao vreme, a onda mlatio jedinice.
Volim predčas. Ako dobijem jedinicu ne primetim, jer sam pospan.
Moji promašaji bili bi manji da nisu praćeni odgovarajućim ocenama.
U školi se osećam kao riba u vodi, samo ćutim.
Više ne dobijam jedinice u školi, ispisao sam se.
Profesore, ja sam održao reč. Na časovima još uvek ćutim.
Ovoliki neuspesi u školi… pa, to još nikome nije uspelo.
Profesor ne može da me ubije u pojam – ja nemam pojma.
Odoh grlom u jagode – prozvao me profesor.
Profesor je podelio jedinice i rekao: „To će vam biti škola za ubuduće“!
Deset profesora na jednog učenika, o zar se i to može? Da, to je predmetna nastava.
Prijavio sam druga iz klupe, nije šaputao.
Prinuđen sam da prosim dvojke, jer mi ponos ne dozvoljava da ponavljam.
Izuzmemo li par jedinica, ja u stvari nisam tako loš đak.
U školi jedinice ne računaju po glavi učenika. Nema toliko glava.
Što se tiče ocena znam gde je izlaz, ali neće da me puste.
Pa šta ako sam dobio malu ocenu! I svet je mali.
Ne mogu se pomiriti sa jedinicama, je se ni one ne mire sa mnom.
Ovo nije testiranje, već testerisanje.
Ko zna, ruke u vis!
Najbolji su dobili petice, ali sledeće ispitivanje daće realniju sliku.
Profesore, požurite s peticama, đaci se brzo kvare.
Naš profesor nije zlopamtilo, odmah ti smanji ocenu iz vladanja.
Ako profesor znanje ima u malom prstu, šta li mu je u glavi.
Nisam rekao da smo Miloš i ja dobili jedinice. Nisam tužibaba.
Dajte petice dobrim đacima. Loši će se lakše snaći u životu.
Ne nije bojkot na ispitima, mene su vaspitavali da ne odgovaram starijem.
Zašto me profesor proziva kad znam odgovor?
Nisu mi ocene niske, to sam ja naglo porastao.
Na kraju u školi podele dvojke. Ali, ja sam uvek na početku.
Nekada su čoveka za reči – „Znam da ništa ne znam“ – proglašavali filozofom, sada mu daju jedinicu.
Neka se čuje i druga strana – reče profesor.
Čudno većina nas je zaljubljenih u dvojku, a niko nije ljubomoran.
U škli sam išao samo na jednu kartu i – dobio keca.
Loši đaci su i oni koji su spali na jednu peticu.
Dobiću kompleks niže vrednosti – daju mi niske ocene.
Neka odgovaraju oni što mnogo znaju.
„Boli me uvo“ što su odlikašima ocene „boli glava“.
Ne brinem za dobar uspeh. Čega nema bez njega se može.
Da je ćutanje zlato bio bih najbogatiji. Ćutim na svim časovima.
Nisam vodio evidenciju o jedinicama. Moram sve iz početka.
Popravio sam ocene. Sada su kao nove.
Redovno dobijam petice…1. aprila.
Poklonite mi dvojku, dobri đaci će se nekako i sami snaći.
Jedinica je upisana na obostrano nezadovoljstvo.
Rekao sam šta mislim i dobio jedinicu, a odlikaš govori tuđe misli i dobija peticu.
U znanju sam pošao od nule. S tigao sam do jedinice.
Pita me učitelj koliko je dva plus dva, kao da on to ne zna.
U školi sam se junački držao. Glas nisam pustio.
Predlažem da se formira komisija za ispitivanje porekla ocena.
Za mene je petica NLO: neidentifikovani leteći objekat.
Jedinica je kao meteor. Nikada se ne zna gde će pasti.
Profesore bi trebalo optužiti za zločin: dave sa ispitivanjem.
Nema tišine na času ispitivanja. Dok odgovaraju mnogi lupaju.
Profesorka, svojim prisustvom uveličajte mi ocenu.
Lako ćemo sa samodisciplinovanjem učenika, ali uvedite nam samoocenjivanje.
Ne, nije bojkot na ispitima, mene su vaspitavali da ne odgovaram starijem.
Ako profesor nastavi sa ispitivanjem, na kraju moraću da progovorim.
Drag mi je Platon, ali mi je dvojka iz filozofije još draža.
Džaba je naoružan znanjem, kad ga svi tuku u školi.
Ko duže čeka peticu, pre će je dobiti.
I ja sam vukovac, na fakultetu imam sve petice.
Ko kuca otvoriće mu, ko lupa – daće mu jedinicu.
Vežite pojaseve – počinje ispitivanje.
Znanje mi je kristalno jasno. Čak je i na staklenim nogama.
Živim u oblacima, a Bog nikako da mi pomogne da popravim jedinicu.
Kod mojih ocena izuzetak je toliko potvrdio pravilo, da je pravilo postalo izuzetak.
Dajte petice dobrim đacima, loši će se lakše snaći u životu.
Žednog je lako prevesti preko vode, ali prevedi ti mene u sledeći razred.
Studiraću glumu. Ni u pozorištu ne mogu bez šaptača.
MATEMATIKA
Matematičar nam je podelio jedinice i rekao: „Ovo vam je škola za ubuduće“!
*
Ljudski je grešiti, ali ja toliko grešim da je to više nego ljudski.
*
Ako sam za matematiku truba, pustite me bar da zasviram.
*
Zašto matematičar kaže da smo ovce, kad ne znamo ni da beknemo?
*
Matematičar je čovek na koga ne možete računati
*
Direktor škole je matematičar, ali nikome ne polađže račune.
*
Na času matematike ne treba mi sat. Čim me prozove,
*
Ima vezu u školi. Jedinicu iz matematike dao mu je prvi komšija.
*
Kad se sabere i oduzme, meni ostaje jedinica iz matematike.
*
Ne uobražavaj da si neka numera, zato što imaš peticu iz matematike.
*
Alo, servis! Popravite mi jedinicu iz matematike.
*
Šta će matematičaru mozak, kad sve ima u malom prstui.
*
Pitali smo direktora gde stanuje matematičar. Poslao nas je do đavola.
*
Matematičara nisam upamtio. Bio sam mali, manji od makovog zrna.
*
Matematičaru niko nije ravan, svi su mu krivi.
*
Što se tiče matematičara, daleko mu lepa kuća. Zato putuje autobusom.
*
Saberi se već jednom! Ovo je matematika.
*
Moj tata je matematičaru uzeo meru…odelo mu stoji kao saliveno.
*
Na testu iz matematike većini mojih odgovora ne odgovaraju pitanja.
*
Kod matematičara nema CILE-MILE. Mora da odgovara CILE, pa tek onda MILE.
*
Jak je matematičar. Stalno se tuče u razredu.
*
Na času matematike oduzeo sam se, pa nisam znao da sabiram.
*
Lako je biti spreman na sve, budi ti spreman za matematiku.
*
Množe se jedinice iz tablice deljenja.
*
Nigde nema veće slobode govora, nego na času matematike.
*
Stavili đaci matematičaru iglu u stolicu. Odskočio je čak u direktorovu fotelju.
*
Kad matematičar zada jednačinu, za mene su sve nepoznate.
*
Preračunao sam se na času matematike.
*
Matematičarka nikako da shvati, iako stalno ponavljam.
*
Ako već kažete da sam za matematiku truba, pustite me bar da zasviram.
*
Matematičar pati od kompleksa srednje vrednosti.
*
Matematika je kao prolazno naoblačenje – nikada se ne zna ko će pokisnuti.
*
Profesor matematike puca od znanja, izginućemo.
*
Što nisam glumac pa da imam dublera na času matematike.
*
Matematičar je vredan kao pčela. Malo – malo pa nekome ubode keca.
*
Ljubav prema matematici, to je ljubav iz računa.
*
Na matematici dižem dva prsta samo u slučaju velike nužde.
*
Da sam se na matematici sabrao, rezultat ne bi bio negativan.
*
Voleo bih da je zbirka iz matematike TV ekran. Tada bih je gledao non-stop.
*
Mogu li da odgovaram matematiku jaaa…oj!
*
Na času matematike rešenje mi je teže od problema.
*
Minut ćutanja nigde ne traje toliko dugo kao na času matematike.
*
Dok sam ja sabrao, matematičar je ocene podelio.
*
Moj drug računa na prste, a ja računam na gledanje kroz prste.
*
Računao sam na dvojku. Baš sam neračunljiv.
*
U košarci pravim lične, a u matematici poprilične greške.
*
Između dve vatre ne igramo samo na fiskulturi, već i na matematici.
*
Čas matematike je kao prolazno naoblačenje – nikada se ne zna ko će pokisnuti.
*
Moje ćutanje na čsu matematike je imalo snažan odjek.
*
Kad vam matematičar da odgovor, više neznate ni šta ste ga pitali.
RADNI KOLEKTIV
Da u firmi ima lepih žena, lako bih se uklopio u sredinu.
U firmi sam imao sve nad glavom, osim krova.
Džaba saam sposoban, kad nisam podoban.
Džaba sam poliglota kad me niko ne razume.
Badava je slati direktora na službeni put oko sveta – Zemlja je okrugla.
I od odgovornosti bi pobegao službenim autom!
Najteže je stati na svoje noge – kad izgubiš pravo na službeni auto i vozača.
Dok mi pišemo nevnike, on piše paradne dnevnice.
Direktori obilaze svet da bi nam pričali kako je kod nas najbolje.
Jedno poslaničko pitanje: „Kad ću opet na službeni put?“
Na putu za lepšu budućnost, popunjavaju putne naloge.
Dragi, mnogo mi je stalo do tvog povratka, kad ćeš na službeni put.
Na kraju pobeđuje pravda. Šteta što se suspenzije izriču na početku!
Znam da se svaka škola plaća, ali zar i glavom?
Direktore, ko se poslednji smeje on se pomalo i kezi!
Sudiće mi, uhvatili su me – za reč.
Direktor se pomirio sa sudbinom, ali ne svojom.
Lеpо dirigujete, ali meni se ne svira.
Moj idrektor poštuje zakon – jačeg.
Ко se ne slaže samnom neka da otkaz. Neću mu ništa.
Pokušao je glavom kroz zid, i došlo ga glave.
Nikako da se usaglasimo. Čas čuješ aplauze,a čas psovke.
Izostajanje predstavnika sindikata ne prolazi nezapaženo: direktor oseti da mu nisu sve ovce na broju.
Ne kupuju socijalni mir. Nemaju para ni za to.
Sindikati treba da se odluče da li su za progres ili za regres.
Ko ima petlju, nema cipele.
Većina je za, ali direktor nije za većinu.
Direktor nam obećava bolje sutra. Da li to on odlazii?
Prvo je drmao, a onda su ga uzdrmali.
Kad novinari štrajkuju nema ko da nas dezinformiše.
Da li da prekinem štrajk glađu, opet se nešto kuva.
Koliko para toliko muzike – reče nastavnik muzike i otpoče štrajk.
Nisu nas izveli na pravi put, pa moramo da izađemo na ulice.
Đaci na ispitima ćute. Treba para da se ućutkaju i profesori.
Štrajk nastavnika oglasite na sva zvona, nije dovoljno samo školsko.
Nastavnicima je lako zapušiti usta, teško ih je nahraniti.
Ma to nije više školsko zvono, to je alarm.
Štrajk je opravdan. Naročito ako nemate šta da jedete.