IZGUBLJENA U VREMENU
Vreme je relativno. Za nekog moć, novac, sigurnost, strah… A ja, ja sam se izgubila u vemenu. Više i ne gledam na sat, ni koji je dan, možda me samo godina s vremena na vreme podseti da prolazi još jedna u nizu. Izgubljena izmedju dva sveta, realnosti i sanjarenja. Realnost koja obitava u velikim strahovima i nimalo lepom budućnošću, a sa druge strane snovi koji daju cari nestvarnom, moć, jačinu, snagu. Onda se stvori svet izmedju svetova, gde odiše taj sklad, sklad sigurnosti.
Beg od reale i snova. Tu si ono što jesi, spokojan i zaštićen od svega realnog i snova. Svet koji je sve više priziva ljude i ostavlja ih u tom bespuću.
Ne, nisam izgubila želju i volju za životom, samo mi je ovaj svet draži, miliji, meni bliži. Nije to beg, to je samo odmor od svega i svakog, pa čak i od sebe same. Čovek se vremenom umori od svega. Zato ja imam svoj svet izmedju svetova koji mi daje mir, mir mog ludog uma koji ne prestaje da stvara te besprekorne misli do granice nemogućeg. Nesanice i milion pitanja koje se u suštini svodi na jedno isto pitanje“da li poznaješ sebe“?!
Možda, možda poznajem sebe do odredjene granice. Što mislim da je i razumo. Ako bih rekla da poznajem sebe, znači da sam spremna za novi dan koji nosi nova iznendjenja. Trenutno za to nisam spremna, kako onda “poznajem sebe“?
Spoznanje se stiše svakog trena, iz dana u dan. Samoća i neprespavane noći su samo uzrok koji te tera da se udubiš i pitaš “ko si“?
A ja, ja još lutam u tom rasponu, ne želim još uvek da izadjem iz njega i nastavim sa borbama koje me očekuju. Tu su, čekaju me, neće pobeći..
Zasto ne šurim. Čekam, tražim, mislim, osećam kad će se desiti pravi trenutak za izlazak iz kolotečine i ponovo se vratiti u vremenu postojanja.
Sve je relativno, pa i moja kolotečina u bespuću. Moje vreme je je tu, odredjeno za mene, kao i za svako ljudsko biće koje nosi svoj “pečat“.
ŽELJA…NADA…OSTVARENJE….
Dok je sedela pored mora i živeći svaki dan kao i ovu noć u prošlosti, njen pogled je odlazio sve dalje i dalje.. Horizont koji se stapao, more i nebo, svitanje, želja je postajala sve jača i jača.Tražila ga je u tom horizotu, u tom spoju, ne bi li ugledala bar malu siluetu njene želje… Njega..
More.Osećaj slabosti i nesigurnost koja je lomi.Ta površina koja daje toliko mogućnosti i nadu za novi život, za novi početak, za korak koji treba hrabro zakoračiti bez straha, zbog sebe, zbog prošlih dana, zog pogrešnih odluka, zbog svega.No, i dalje sedi, udubljena u svoje misli o njemu.Muškarac koji joj je slomio srce, razorio snove i veru u ljubav,oduzeo joj je ono najbitnije, njeno “ja“.Ali ta bol je još više vukla ka njemu.Milion pitanja koje traže odgovor gube se sa svakim zrakom koji se provlači kroz oblake.Čeka ga kao zadnju nadu u svom životu, kao spas.Hoće li doći?Dok je čekala, uplakanih očiju i izgužvane haljine tišinu su poremetili nečiji koraci.
Nije želela da se osvrće, ostala je na klupi sa svojim željama tako jakim da ga je videla videla ispred sebe, njegov osmeh, osetila je dodir na njenom licu, šaputanje…U svojoj zanesenosti nije primetila ni čula korake kako se polako sve više približavaju njenoj klupi.Koraci su prestali.Neko je stajao pored klupe.U rukama je nosio buket crvenih ruža i malu kutiju lepo upakovanu.Muškarac se nakašljao kako je ne bi uplašio.Trgla se.Uplašena od muškarca koji stoji iza njenih ledja nije mogla da vidi ko je, bojala se da se okrene.Obrisala je suze, spustila noge sa klupe i ćutala.Osetila je miris ruža.Taj miris joj je bio veoma poznat, te ruže.Ko je taj mužkarac? Smogla je snage i okrenula se.ON?Ne, nije moguće.Nije mogla da veruje da je on sada tu pored nje, sa buketom cveća i poklonom.Da li su se njene želje uslišili i ostvarile?Da li je jačina njene želje bila tolika jaka da ga je dovela njoj?Još uvek nema od svega nije mogla reč da izusti.Primetio je to na njenom licu, tu zbunjenost, zaprepašćenje i sreću.Toliko emocija na jednom licu.Znao je i uzrok.ON je bio uzrok svega.On je napustio kad nije trebalo, kad joj je bio najpotrebniji, no on je brinuo tada samo o svojoj karijeri.Shvatio je posle par meseci da ne ume bez nje.Da njegov život nema smisla.Vratio se njoj.Znao je njeno mesto za beg.Tu je i bila.Sama.Uhvatio je njenu ruku, još uvek je bila nežna i mila, poljubio je svojim mekim usnama, pogledao je u oči i zamolio je za ples.Znao je da voli da pleše na mesečini, pod sjajem zvezda.Dok su plesali, zamolio je da mu oprosti, da nije ni bio svesan šta joj je činio i koliko boli joj je naneo.Da ne može da živi bez nje, da je ona jedi smisao njenog života i da se odriče svega zbog nje.Zagrlila ga je jako, svom snagom svoje duše i tela. Poljubac je potvrdio sve njihove želje, nadu, ljubav, sve ono što su osećali obostrano.Strast i želju.Snagu i slabost.Sreću i tugu.Bili su jing i jang.Njihovi svetovi su stvarali jedan savršen svet.Njihov svet, magije, čarolije, nemogućeg..
Znali su da njihov život više neće biti bol i patnja.Zakoračili su tu noć više no sto je njena želja bila.Zaprosio je sa prvim zracima sunca, koje je potvrdjivalo jačinu njihove ljubavi i novi početak.Početak u bolje sutra….
TRENUTAK
Lep, primamljiv mladić, kratke kose…Osmehom malog detete, crte lica nevinosti i nežnosti…Privlačio je njenu pažnju od samog početka. A njihov početak je bio sasvim običan, nimalo poseban da bi se isticao od drugih..u firmi.. Nije ni bila svesna da na njenom licu stoji osmeh… Uvek je volela to zabranjeno voće…
Nedodirljivo…Samo za posebne…
Neki bi rekli da je hrabra a neki bi je osudjivali…
Kao što to uvek biva… Ona mlada a on u najboljim godinama..
Željna ljubavi..strasti..nežnosti….poljubaca…zagrljaja…
Sve je to videla u njemu..Želela ga je svakim danom sve više..
To ne bi bila ona da ne pokuša i ubere zabranjeno voće..Klasicno dopisivanje…pitanja…odgovori….dok nije došlo do „želis li da se vidimo?“…
To je oduvek želela …Od prvog trenutka…
Osetila je drhtaj tela koji je prožima..Prija…
Gubila se u mislima …U zanosu zamišljala svaki pokret..
Osmeh..Dodir…
Posle par dana on je stajao naspram nje.
Nasmejan..prirodan…
Njeno telo je drhtalo..srce je tuklo..On je tu..
Nežno se primakao njenom licu i poljubio je.. Uzvratila je poljubac dok je sebi uporno pricala „smiri se“.. sve je ok..
Znao je da je nasmeje,da je opusti,da se oseća slobodno i sigurno… Svaku njegovu reč je upijala, osmeh, pokret…
Nije mogla da odoli…Previše ga je želela i maštala o njemu…
Prišla i nežno poljubila…Poljupci su bili sve vise strastveniji i jači..Puni naboja,želje… To je osećao i on i uzvraćao jače..
Prepustili su se da ih vodi želja i strast…
Vodili su ljubav sa toliko naboja..bez ikakvih predrasuda
o bilo čemu…Postojao je trenutak..NJihov…
Drhtaj znojavih tela … uzdasi…. dodiri..
Znala je da ne sme da se zaljubi u njega i da ga voli..
Želela je, jako..ali ne..nije smela to sebi da dozvoli…
NJegove godine, život koji je imao nije želela da otima..
A stegnuti srce, zaključati emocije, želje, teže je no što se misli..
Sreća-tuga… Srce-razum..LJubav-ljubavnik…
Svesna svega, rešila je da se ne vezuje…
Emocije je ostavila po strani..Srce zatvorila.TRENUTAK…
Zar mi ne živimo svi za neki trenutak?…
KO JE ONA..?
Evo je, prelazi ulicu trčećim korakom…..Žuri kao da je proganja najveća zver iz njenih snova, ona što joj ne da mira da mirno spava.Nije to savest, ne..to je jače od savesti..Srah.
Ana, devojka za koju su svi znali njen način života i o njoj imali samo reči hvale, niko nije zaista znao ko je ona.
Uvek mirna i tiha, povučena i skromna, odavala je utisak devojke koja zna ceniti ono što ima i nije tražila više od toga.Prijatelji sa kojima je izlazila i provodila svoje slobodno vrema uživali su u njenom društvu.Cimerka sa kojom je stanoval i delila sve..(osim tajne koje je vešto čuvala samo za sebe) nije mogla da je vidi drugačijom no sto je mislila da jeste..
Ali, noć menja sve… Ana je kao i svakog dana, završavala svoje obaveze u roku. Posao..ispijanje kafe sa drustvom..racune sređivala.Odazila bi u svoj skromni kutak, kada bi bilo najsigurniji trenutak izasla bi iz stana.
Ulica koja vri od ljudi i dece, žagor njihovih glasova, smeh, teralo je da ode što dalje iz tog meteža.Ušla je u hotel koji je bio van grada.Na vratima je dočekao sasvim poznat glas koji je tražio njen mantil.Vešto je to uradila i dodala muškarcu.Uvek bi sedela na istom mestu…pored prozora, gde je lampa odavala yamo blagi nagoveštaj siluete…
Na sebi je imala crnu haljinu sa dekolteom koji je samo nazirao njene grudi, crne čarape od lateksa gde se ocrtavale njene prelepe duge noge, salonke crvene boje razbijale su tu monotonost boja na njenom telu, ruž i šminka samo su dopunile lepotu njenog lica…
Zračila je..imala jačinu od svih ostalih u sali.
Muškarac koji je upravo ušao, tražio je pogledom Anu.Znao je gde sedi i odmah prišao kao da se bojao da će je neko drugi odvesti..Naručio piće i posmatrao Anu.Dovoljan je bio jedan pogled i istog trenutka muškarac bi ustao, uzeo ključeve i mirno čekao da Ana krene..
U sobi koja je odavno bila ’’njihova ’’ , istog trenutka muškarac bi kleknuo i ljubio Anine cipele..Bez njene dozvole nije smeo da se pomakne..
Da,Ana je bila DOMINO DAMA..
Radila je to zato što je ispunjavalo svaki delić njenog bica
i prožimala strast u njoj o kojima su mnogi samo pisali ali nikad doživeli..
Uzela je bič, koji je stojao odmah nadomak njene ruke, podigla lice čoveka i samim osmehom na njenom licu znao je šta mu je činiti..
Skidao je polako svaki komad svog odela polako, dok je Ana sedela u fotelji i poigravala se kaiševima koji su bili na stolu ..brzo ih podigla i vezala muškarca za krtevet..
Figura muškarca koja je ležala na krevetu bila je ’’izvajana’’…
To je još više budilo u Ani strast…želju…požudu ..
Laganim pokreto je skinula svoju haljinu.. Dugo se poigravala sa njegovim telom..zavodila…pekidala u strasrvenim željama…dok je on molio i preklinjao da je samo dotaknje.Svaka neposlušnost njegova koštala ga je kazne..
Uživao je i u kaznama.. Pokornost, odanost, poslušnost, naredbe….sve to je primao sa takvom srećom i zadovoljstvom da je bilo dovoljno samo da kleči pored Ane …
Naravno, Ana je to znala i njena ’’moć’’ nad njim bila je velika…
Telo koje se grči od zadovoljstva i želje za dodiro, dobijalo bi udarac biča..povez preko očiju i zamračena prostorija odavale su još veću čar njene moći..
Polako je prišla, njeno telo polako se prebacilo preko njegovog..dodirivala ga je vrhovima prstiju..prelazila preko celog tela…Osećala je sve veći užitak i strast ..
Oboje su ’’vrištali’’ od želje.. Poljubila ga je strasno i sočno..ruke su joj sve više i više klizile po njegovom telu..Osetila je njegovu ’’muškost’’ kako podrhtava na njenim butinama.. Vrisak..Strast..Želja…Požuda..Snovi…. ZADOVOLJSTVO njih dvoje…
Ovezala je muškarca, koji je u trenu već bio pored njenih stopala i ljubio….
Odgurnula ga je..ostavila cedulju na jastuku i bez reči izašla iz sobe…
Ana juri..prelazi ulicu…Ide u svoj kutak…
LOŠA DEVOJKA
Bila je svoja jos od malih nogu.Nije marila ko će šta reći.Vragolasta još kao devojčurak,znala je da zavodi dečake strije od nje.Jednostavo, umela je… Uvek obučena kao mala dama, sa osmehom i pogledom ispod očiju, znala je da takvim izgledom moze da dobije sve što je želela.Godine su prolazile a ona, postala još opasnija za muški rod, za zene je bila ozloglašena… Shvatila je da je grad u kom je živela previše mali za njena osvajanja.
Sve što je imala ponela je sa sobom.Njen crveni ruž, potpetnice, uske haljine..Vozom kojim je putovala ka novom gradu bio je udoban.Smestila se u kupeu i raskomotila.Štikle su joj pritiskale stopala.Lagano je izula svoje potpetnice i spustila kraj sebe, noge je naslonila na drugom delu sedišta.Olakšanje koje je osetila uzburkalo je njeno telo.Telo za požudom i zavodjenjem.Bila je kraljica u svom stilu.Blagi osmeh se razvukao na njenom lepom i negovanom licu.Rumenilo je dolazilo još više do izražaja.Oči su caklile od sreće.Više nema onih balavih muškaraca koje je već imala, koji su jurili i molili za njen dodir.Htela je muškarca sa stilom kojeg bi ona posedovala.Da ga zavede i uvuče mu se ispod kože onako kao ona samo zna.Bez dobrog i teškog zavodjenja nije se ni trudila da zavodi.Takve muškarce je gazila svojom štiklom.Nije marila za osecanja.Nije se još ni za jednog muškarca vezivala,a emocije je svoje ugasila.Želela je samo da uživa i da svaki dan proživi što je mogla bolje.Nije tražila novac od muškaraca.Obasipali su je sami poklonima.Više nije ni tražila….
Voz je stao na peron.Anabel je navukla svoje potpetnice i polako se uputila ka izlazu.Grad u kom je došla bio je metropola koja je nudila sve ono sto je očekivala.Sigurnim korakom je zakoračila u novi grad.Ubrzo se našao muškarac koji joj je nudio pomoć.Odvažna i sigurna u sebe odila ga je.Krenula je ka hotelu koji je bio na svim reklamama oko nje.Ubrzo je stigla.Vratar joj je ponizno otvorio i poklonio se njenoj lepoti.Šarm koji je imala i osmeh, Anabel su mogli bukvalno da otvore sva vrata.Izabrala je sobu sa pogledom na reku.Prostrana soba sa prefinjenim ukusom za detalje i pastelnim bojama, krevet u svili, izgledala je kao soba iz njenih priča dostojne kraljici zavodjenja.Nije joj puno trebalo da se spremi i krene u lov.Obukla je crnu suknju i bluzu koja se kopčala na ledjima.Bila je sva u koži.Podignuta kosa i najlonke uz potpetnice crne boje izgledala je kao domino dama,što u stvari i jeste bila.Dominirala je nad muškarcima.
U liftu je naišla na muškarca koji je uporno gledao na sat.Kad, kad bi bacio pogled na nju ali bez zadržavanja.Anabel nije volela da ostane bez komplimenta.Prišla je polako, torbicu je ispustila namerno pored nogu muškarca.Iznenadjeno je pogledao torbicu i Anabel, sagnuo se ipodigao je.Dok je pruzao torbicu sa osmehom Anabel nije gubila vreme.Prislonila je muškarca uza zid lifta, ruka joj se već nalazila ispod njegovog sakoa, uzela je njegovu ruku i prislonila na njene butine, nije ispuštala njegovu ruku.Stegla ga je jače.Muškarac je ostao bez daha.Ovako nešo nikad mu se ranije nije desilo.Telo mu je drhtalo ali je osecao uživanje kao nikad pre.Prepustio se Anabel i njenoj zelji.A njena zelja je bila strast i požuda.Zaustavila je lift.Pogledala ga je onim pogledom i nasmešila mu se.Nije mogao da odoli.Želeo je da je uzme sad, tu,odmah…Anabel je volela polako i sa stilom.Sa uživanjem da bude loša devojka.Polako ga je spustila kraj njenih nogu. Dok je dodirivao njene ptpetnice i uživao u njenim nogama stegla mu je kravatu.Spustila se polako i sela mu u krilo.Šapnula mu je tiho da se prepusti čarima uživanja koje mu ona daje.Klimnuo je glavom, reči nije mogao da izusti.Otkopčala mu je košulju i dodirivala lepo negovano telo.Uzbudio je još više taj dodir i više nije imala kontrolu nad sobom.Rastrgla je njegovo odelo.Bacala na sve strane.Požuda je sve više rasla u njoj.Brzo i vrelo disanje muškarca su joj milovale ušnu koljku.Tragovi njenih noktiju su bili po njegovom telu.Brzim pokretom njenih ruku njegove pantalone su bile na drugoj strani lifta.Uzela ga je pod svoje.Vodili su strastvei seks.Želja, moć, strast…Imala ga je onako kako ona ume.Znojavi i razbarušeni stajali su jedan naspram drugog.Ustalaje polako.Sredila svoju garderobu, šminku. Muškarac je tražio br telefona.Anabel se samo osmehnula, namazala crveni ruž i tiho prošaputala da devojke kao ona se pamte, i ne traže se..
Pritisnula je dugme na liftu i vratila se do svoje sobe.Uzela svoj kofer i krenula dalje….
MALENA
Koračala je ubrazano ulicom…Pognute glave,kao da je bezala od neceg sto je proganja dugo…Sitni I ubrzani koraci su odavali njen strah..Stezala je u rukama torbu koja je vise bila deo nje same,i kao da se u toj torbi skrivalo sve ono sto oseca…
Mlada devojka,svega 27 god. duge kose koja nije imala nikakvog oblika,lice modro i izmuceno,obrazi upali, oci modre i ispijene od ne spavanja… Na sebi je imala kaput koji i nije bas pratio njeno telo,a imala je lepu figuru..Kao da je zelela da sve sto je na njoj lepo sakrije..I,uspevalo joj je… Prolaznici su je posmatrali,vise iz znatizelje no zbog nje same..Nije marila za to..Znala je kuda je krenula i da mora stici sto pre,za njeno dobro, inace… sledi…bol i patnja…
Zurila je kuci..Da ne zakasni kada se ON vrati..Njega se bojala vise no bilo cega..Znala je sta ce biti ako zakasni…Zaboravila je kako prija sunce koje prozima telo svojom toplotom,zaboravila je cvrkut ptica koje ukazuju na lepotu zivota,zaboravila je na osmeh,zaboravila je sta znaci ..ziveti..
Na kaucu je cekao muskarac od oko 30tak god.. Jos mamuran,ali flasa u njegovoj ruci je bila vec odprazna..Miris u stanu je ispunjavao alkohol…Skinula je kaput,pokupila kosu u rep(tek reda radi) i izvikla iz torbe dve kifle i jogurt…Stavila ih je na sto koji je bio blizu NJEGA..Bez reci se povukla i otvorila prozor…Onda se zacuo jak muski glas koji je poceo da je psuje i vredja bez granice…Lice joj se grcilo,htela bi da zaplace ali ne,nece mu priciniti to zadovoljstvo..Cutala je…
Cutanje ga je ubijalo vise no ista drugo…Zeleo je da mu se pokori,i to je radila..Pokorna robinja “ljubavi“ … Gazio je njen ego,emocije,volju… Sve je slomio u njoj…A ona je i dalje stojala kraj njega.
Volela je noc…Kada on zaspi,prepustila bi se secanjima…Onih dana kada je bila srecan,kada je mislila da cini pravu stvar za ljubav…Kada je verovala da ljubav nema granice…Kad je snevala o porodici s njim…No,zivot joj nista od toga nije pruzio…Zato je ostala kraj njega boreci se za ljubav i ako je znala da je nema…Znala je da je s njim samo zbog straha…Ako ga napusti,ubice je…
Trazila je pomoc,ali je niko nije slusao…Svi su je slusali ali niko je nije cuo.. Svi su je gledali ali niko nije pomogao…Znala je da vise ne moze da izdrzi sve iznova i iznova… Bol i breme koje nosi suvise je tesko za njeno skhano telo…Otici ce.. I onako drugog izbora nema..Ubija je vise ostanak s njim no sam cin smrti.. Vise nije ni bojala smrti…
Jos uvek nije svanulo,pokupila je svoje stvari u torbi,kao da skuplja delice sebe razbacane godinama,kao da zeli da spoji te delice i krene.. Krenula je sa ono malo novca sto je sakrila od njega i izasla iz stana…
Nije znala kuda,ni kako ali znala je da ce doziveti novi dan bez NJEGA….