Izaberi život
Stare dobre poslovice nas uče istoriji, podsećaju nas na ono što svakodnevno zaboravljamo, na usmene norme koje su ljudi zapisali da bi nam bile na pameti ili makar delić podsvesti, ali… Čak i da crtamo ne bi uspeli da rezonujemo neke segmente života i njegove svakodnevnice. Staro dobro upozorenje, šta je to? – Ništa, pa ovo je moderno doba. Pa dragi moji da bi bili u koraku sa vremenom na osnovu starih dobrih poslovica kreiraćemo nove, samo malo modifikovane. Zapazićemo šta nas to spaja a šta razdvaja, šta bi trebalo uraditi u skladu sa moralnim načelima a šta ne, hajde da se pravimo pametni dovoljno da oborimo stare dobre mudrace, zašto ne bi izabrali život.
Zašto baš ova tema? Inspirisana sam jednim filmom, zapravo isečkom iz filma koji ja mnogo volim i koji prožima ovu imperativnu tezu.
Vino, devojka koja sedi u kafiću, sa prigušenim svetlom u pozadini puši cigaru, nosi crveni karmin, poprilično je skladno obučena sa nekakvom vrstom šešira na glavi, flertuje sa dečkom preko puta nje koji pije pivo u vinskoj čaši i čita novine. Ona se smeška i pali cigaru, on šalje piće, reklo bi se dama, izaberi život.
Dukserica, dečko koji hoda mračnim ulicama, sa slušalicama koje reprodukuju određenu dozu muzike za njegov mir, šalje poruku drugaru da ga čeka i da kupi pivo jer uskoro počinje utakmica ili žargonski rečeno tekma, izaberi život.
Zidovi, bela prostorija, sivo odelo, pogled koji seže do drugih državnih finansija, borba za opstanak na elegantan način, šoljica kafe i mnoštvo papira, izaberi život.
Bol, gubitak na betonu usled borbe za nešto čemu težiš, ne huliganstvu već nečemu u šta veruješ, u čiju pobedu veruješ, njihova pobeda je tvoja pobeda, adrenalin, smeh, snaga, nedostatak, nešto što te ubija i hrani u isto vreme, rana, izaberi život.
Ljubav, njegov smeh dok izjavljuje totalnu nebulozu o životu, tvoje podrhtavanje kad ga ugledaš i glumatanje hladnoće kad ti pridje, bez romantike samo kroz energiju a ne veruješ da je baš to ono što želiš, izaberi život.
Alkohol, sa lepe i ružne strane, zavisno bezobziran i po potrebi efikasan, za barskim stolom nasmejano dočekuješ ekipu, pristižu i devojke a šta radiš ti, biraš život.
Par šablona ili van šablona, na to su ljudi podeljeni, na stvorene i one što stvaraju. Postoje isti ljudi, neki biološki neki kreirani kao takvi od strane društva i medija i postoje različiti. Ti različiti nemaju ništa isto, zajedničko, osim jednog, svi biraju život pa i ti. Odluči se šta i ko želiš biti ili jesi, postani neki šablon ili radi van šablona. Dostigni svoje standarde, ustani i počni, izaberi…
Izvođač
Po Jungu, osnivaču analitičke ili kompleksne psihologije, postoji oko šesnaest tipova ličnosti, od kojih jedno posebno mesto zauzima Izvođač. Za Junga ovaj tip ličnosti označava osobu ili pojedinca koji je srdačan, optimističan, osećajan i koji živi u trenutku, pojedinac koji je u potpunosti kontradiktoran jednom prosečnom pojedincu današnjice. Ne kažem da svaki pojedinac današnjice treba biti Izvođač u potpunosti ali da treba da u svom sistemu sadrži element sreće to mislim i to kažem. Daleko je moja teorija ličnosti od Jungove ali je specifična na svoj način, zasnovana je na ličnom i jedinstvenom životnom iskustvu. Na osnovu onoga što vidim i opažam ja delim. Mnogo puta u životu sam bila i Izvođač ali i posmatrač. Kada posmatramo mnogo toga naučimo, vidimo, zapazimo ali kada učestvujemo sve to doživimo. Ja više volim doživljaj od slike, više volim da stvaram melodiju od bezbroj tonova nego da osluškujem svaki ton i da nazirem kakva će melodija od tih tonova nastati. Svakom izvođaču je potrebna publika tj. posmatrači, ne idu jedno bez drugog. Ono šta ja zapravo želim je da ova podela zapravo i istinski postoji. Mnogi posmatrači nisu u stanju da istupe iz različitih razloga i predstave sebe kao Izvođača a žele to. Mnogo mladih ljudi čezne za nečim što se može nazvati život a ne preživljanje. Ja želim da u ime tih ljudi istupim i predstavim sebe kao Izvođača i kao bivšeg posmatrača. Želim da pokažem drugim ljudima da treba da budu ono što zapravo jesu a ne ono što njihova senka predstavlja. Senka je crna poput crnobelog filma a pojedinac kao pojava je u boji, u bojama koje nosi i kojima je predstavljen. Svi smatraju da su crnobeli filmovi zastareli bez obzira na kvalitet zbog današnjice koja pruža neverovatan spektar boja u filmu i van njega. Tako i čovek, nekada je morao biti identična slika svoje senke danas to ne mora. Danas svet omogućava čoveku da bude ono što jeste da predstavi sebe kako želi a čovek to ne radi, zašto? To je jako kompleksno pitanje koje nudi hiljade odgovora. Postoje faktori koji utiču na čoveka i samu životnu sredinu. Sve to stoji. Ali… Stoji i činjenica da pojedinac može da iskoči iz mase, da se izbori sa svim faktorima koji ga u tom samom procesu prikazivanja sputavaju samo svojom snagom, voljom i motivacijom. Svi naučnici su u dalekoj istoriji posmatrani kao jako čudni, ljudi sa inovativnim idejama, pojedinci koji su svoj um i svoje ideje nosili kao nekakav krst, kao teret, kao jad. Danas, nakon njihove smrti ih slavimo, njihova lica su na novčanicama, trgovima, u knjigama, udžbenicima itd. Zašto da dozvolimo da nas slave nakon našeg kraja ako možemo napraviti početak na sredini. Kako? Do određenog doba moramo biti posmatrači jer učimo, učimo mnogo. Nakon određenog perioda života možemo da delamo, da primenimo naučeno. Kako da znamo kada je pravi trenutak da nakon teorije pređemo na praksu? Jednostavno znamo, svaki trenutak je naš, u svakoj sekundi vaše ime može da postane bitno, za masu, za vas… Budite bitni sebi i drugima.
Mi smo ljudi, zavisimo jedni od drugih na ovaj ili onaj način. Ako smo već svi zajedno na ovoj planeti Zemlji hajde to i da iskoristimo. Hajde da se borimo za ono što želimo, za pojedinačnu i kolektivnu sreću. Ako vam nekad zafali način za tako nešto neka ovaj tekst posluži kao okidač. Ja se upravo borim dok samo ovo pišem, borim se za svoje mesto i titulu pisca na ovom svetu, pored milion drugih. Mene taj milion ne plaši a ne treba ni vas jer znate šta se desi kada na milion dodate još jednu nulu, broj se uvećava samo što ova nekadašnja nula od čoveka želi i postaće veći, mnogo veći broj i koliko god brojeva bilo ispred ova nula će ih uvećati. Na životnoj pozornici akteri su različiti ali pod svetlima reflektora uvek je jedan Izvođač koji u svojih pet minuta predstavlja ono što radi i ono što jeste. Dopustite sebi da tih vaših pet minuta traje večno.
Trikovi za magičan život
Kojom kartom se najviše oduševljavamo u jednom špilu? – Džokerom. Kakav pojedinac najviše obećava u jednoj grupi? – Prazan. Od praznine najviše očekujemo. Zašto? Da bi došli do vrha potrebno je da osetimo dno. Da bi popunili jedan list potrebno je prethodno da bude prazan. Takav je i džoker. Njegova najveća prednost je što može biti bilo koja karta a znate li zašto? Svaka karta nosi neko obeležje i ima istoriju, džoker je čist, džoker se može izgraditi u bilo koju neophodnu u datom trenutku kartu. Džoker je nasmejan i prikazuje misteriju. Ljudi koji prikazuju svoje slabosti umesto osmeha bivaju povređeni. Smej se i onda kada bih najradije jecao, jer što više njih vidi tvoje adute i tvog keca u rukavu to više slabiš a odmah nakon toga nastupa i tvoj poraz. Jako je prosto, držiš karte ispred sebe, napadaš, jednom, drugom, n-tom, kada treba da iskoristiš džokera nasmej se i baci najslabiju kartu jer tada protivnik smatra da je tvojim mogućnostima kraj a ti džokera sačuvaš i iskoristiš ga za verodostojnog protivnika, za život.
Mnogi smatraju da je najslabiji vid trikova jedne magije u kartama, i da početnici iskušavaju svoje sposobnosti sa ovim trikom na minimalnom nivou. Moje mišljenje je da ako imate špil u rukama to vam je kao da držite svet na dlanu. Karte su ljudi, špil je svet a vi džoker. Pravi ljudi oko vas su vaš kec u rukavu a pravi potezi dolaze isključivo iz vaše glave. Hajde da uradimo mali trik.
Ja dok ovo pišem otkrivam vam neke svoje veštine i sposobnosti a vi dok ovo čitate svoje prednosti i nedostatke, ja sam iza ovog posta i pišem onda kada svi vi niste u stanju da komentarišete post jer nije objavljen a kad ja objavim post vi ste sudije, vi birate između mišljenja da je ovaj post dobar ili loš. U prvom slučaju ja sam džoker a vi špil u drugom vi svi ste džoker a ja jedna karta u špilu. Da li se nešto stvarno desilo ili nije ne znamo dok ne vidimo. Kad vidimo, jedni će govoriti da su videli na jedan način datu stvar a drugi ljudi na drugi način. Sve je do tačke gledišta. Tako je i sa magijom, na sceni vidite jako dobro određen trik, iluziju, a iza te bine mađioničar radi ono što se ne da primetiti. Tako je i sa životom, svako posmatra život drugačije. Onda kada vam život postane težak tada postajete špil, sredstvo života za postojanje, a kada živite život što bi rekli punim plućima, vi postajete džoker. Sa kecom u rukavu pobedićete život. Borba sa životom nije jedna i ako izgubite nekad ne odustajte, uvek se nadje nova borba jer igra nikad ne prestaje dok igrači učestvuju.
Ustanova uspeha
Dakle, koji to delovi čine celinu, koji segmenti života čine život, koji razlozi za sreću stvaraju sreću, koji motivi dovode do motivacije, šta je ključ uspeha i koja vrata života otvara? Ljudi imaju običaj da kažu da ako se ne otvore vrata koja želiš da otključaš da nisu tvoja i da ih ne treba obiti. Slažem se sa navedenom izjavom mada ne otključavaju se sva vrata lako, za neka treba vremena. Nekada nije problem u vratima nekad je i do ključa. Tu se javlja pitanje; Šta ključ predstavlja?
Zamislićemo kuću, u naslovu navedenu ustanovu uspeha. Kuća predstavlja vaš život i vaš um, vrata te kuće su vaše prilike u životu i vaše šanse za uspeh. Ključ je metafora za sredstvo, ideju, način i motiv. Ukoliko imate jak motiv iskoristiće se svaka šansa. Od bezbroj šansi jedna će vas uvesti u kuću. Kad uđete u vašu ustanovu uspeha dalje je dekorišete po svom ukusu. Da, znam, deluje kao jednostavna računica ali nije. Sve razumem, svaku prepreku i svaki izgovor. Put do kuće jako je trnovit, nekad ste jako udaljeni od nje da počinjete i put da zaboravljate. Ali koliko god skrenuli sa puta uvek nas nešto ili neko vrati na isti.
Moj profesor istorije je stalno govorio da je najveća bitka koju vodimo u životu u nama i da ako pobedimo sebe pobedili smo i ostale protivnike. Dva glasa u našim glavama slušamo, glas razuma i glas srca. Negativac uglavnom bude srce jer nam potisne razumne misli ali to ne mora uvek biti slučaj. Jako je bitno izbalansirati ta dva pojma isto toliko je teško učiniti isto. Istorija je učiteljica života a srce uči razum da ne pravi iste greške. Kad nam je srce kako bi mi pojedinci rekli povređeno ono u trenutku povrede govori razumu da isključi počinioce napada. Isto tako srce može napraviti velike greške ali razum u većem broju evo i kako.
Dan ima 24h, spavamo od 6-8 sati, 3 sata nam treba za sva tri obroka u toku dana, 6 sati da odvojimo za jako dobro provedeno slobodno vreme, ostaje nam oko 6-7 sati za rad. Grubo rečeno rad deluje kao velika obaveza svakodnevno ali ne mora biti. Posao koji volimo da radimo nije posao već realizacija zelja svakodnevno. Znam, ovo je Srbija i nemoguće je raditi nešto što volimo. Greška, ovo jeste Srbija ali dragi moji uz trud i napor je sve moguće u bilo kom delu sveta i planete. Radiš na svojim ciljevima, ne ide, probaj ponovo. Trudiš se, nema pohvale od strane tvog nadležnog, nema veze trudi se i dalje i ne zaboravi trudiš se da bi sebe unapredio a ne svog nadležnog. Imaš jako dobru ponudu za posao sa jedne strane, sa druge strane imas stabilan ali ne toliko zahvalan posao, potrebno je da žrtvuješ stabilnost zarad unapređenja i veće šanse a ne znaš da li će ti se ta ponuda odužiti posle nekog vremena, šta ćeš uraditi? Ne, nećeš zadržati stabilnost, nisi stvoren da preživljavaš već da živiš. To je naravno jako teško uraditi ukoliko imamo porodicu pored sebe ali nije nemoguće. Mi koji nemamo muža, ženu i decu, šta je naš izgovor? Obično govorimo kako nemamo vremena, kako smo danas tj. svaki dan jako umorni, kako imamo obaveze koje moramo ispuniti i kako nemamo vremena za prava i kako nemamo dovoljno novca. Malopre sam rekla koliko zapravo imamo vremena, spavanje je namenjeno umoru i sa razlogom je na kraju dana, imamo obaveze ali imamo i svoja prava, zar nije logičnije da prvo prava iskoristimo? Nemamo novca? Koliko god zaradili u životu nikad ga nećemo dovoljno imati za sve. Bitno je da imamo granicu u trošenju i da znamo šta nam je zapravo neophodno da kupimo, sve ostalo je luksuz. Kao deca od papira napravimo aviončić, bacimo ga da leti i jako brzo dočekamo svoje punoletsvo, tada počnemo da pravimo makete a onda nas neko primeti i na putu do daljeg uspeha napravimo pravi avion. Novac daju nama a ne mi njima, ljudima koji su već dekorisali svoju kuću uspeha. Možemo unovčiti znanje i talenat. Da, danas novac predstavlja talenat kod većine ali ne mora da znači ako ste jako dobri u nečemu uzeće vas pod svoje jer njima treba novac koliko i vama i bolje da uzmu talenat koji mogu da unovče nego ljude na čijim čelima viri dolar bez talenta i koji pokušavaju ostvariti snove novcem jer taj dolar oni ne mogu da pomnoze sa drugim dolarom, bez talenta i znanja vrši se samo računska operacija oduzimanja.
Razum nam govori šta je ispravno a nekad nas naši nagoni i potrebe sklanjaju u nepovrat.
Odvojite vreme za prava i obaveze. Nađite unutrašnji mir i borbenost. Upoznajte svoj motiv i izdvojite njegove dobre i loše strane. Ako nosi sa sobom više dobrih stavki preuzmite ga kao neku aplikaciju za bolje korišćenje života. Dođite do cilja, svoje kuće uspeha i nađite pravi ključ. Mislim da kada pređete ove nivoe možda možete da obrnete igricu života. Jedno imajte na umu, ključ koji otvara svaku bravu naziva se UPORNOST.
Zakaži
Vreme. Kakvo značenje vama vreme ima? Da li mu pridajete bilo kakav značaj ili jednostavno nemate osećaj za isto. Da li čim ustanete prvo pogledate u sat ili se pogledate prvo u ogledalo? – U sat, da. Zato što nam je vreme prioritet. Uvek jurimo i žurimo. Zašto? Velika je razlika ako žurimo da ostvarimo svoje snove ili da od ranog jutra uživamo u čarima i lepotama Instagrama. Postoji život i van društvenih mreža, to je naš život, onaj koji mi krojimo a ne onaj koji nam prikazuju. I ja, priznajem, prva provodim previše vremena na društvenim mrežama ali se trudim da tu činjenicu sklonim kao stavku koja opisuje moje slobodno vreme. Uvek smo tanki sa vremenom, nikad nemamo dovoljno vremena, za sebe, za druge…uvek imamo. Kad idemo kod lekara zakažemo pregled, na fakultetu nam počinju predavanja u odgovarajuće vreme, kad idemo kod frizera zakažemo termin, za sve je potreban termin, čak i za porođaj. To su normativna vremena, određena nekim pravilima prednosti i reda. Naše vreme nema termin, i kad se javi termin mi smo ga skrojili u skladu sa našim obavezama. Ono što želim reći je da moramo jako ceniti svoje vreme i dopustiti da se naše kazaljke života pokreću u pravom životnom smeru i da onda kad se poklope ne zamislimo već ostvarimo jednu svoju želju. Dan je potrošan a ono što ispuni taj dan ostaje i obnavlja se svakodnevno, bilo da je lepo ili ružno. Ako vam je nešto naporno nemojte da radite, ako ste radoholičar ustanite i radite, ako vam je težak posao olakšajte ga, kafa sa kolegama može pričinjavati jako veliko zadovoljstvo i relaksaciju, ako ne želite vezu na emotivnoj strani uživajte u samoći, ako ste zaljubljeni volite bez obzira koliko bili udaljeni od te osobe ili koliko god ostali pojedinci bili protiv toga, ako vam nešto ne ide probajte opet, ako niste zadovoljni radite na tome da budete, cilj nije lep kad ga ostvariš, tada prestaje da bude cilj. Cilj je lep dok ga ostvarujemo. Iskoristite svaki trenutak pa makar i on bio za druge pogrešan. Da ovo zvuči jako optimistično i nerealno ali nije. Istinito je i moguće. Poslušajte svoju omiljenu numeru i krenite da ostvarujete, ništa nije nemoguće ako to stvarno želite. Dok vi sedite neko ostvaruje vaše snove, zar ćete to dopustiti. Da vam neko uzme voljenu osobu, da vam preuzme nastup, mesto, krunu? Moja namera nije da vam dam nadu niti da vas podignem do vrha, želim da vam sagradim stepenice a isto tako želim da sami sebi stavite na taj isti stepenik crveni tepih i da se penjete do vrha. Mnogo je lepši prizor sa tvrđave nego iz parka. Osvojite tu tvrđavu, budite vojskovođa i nečiji uzor jer mnogi novi vojnici čekaju na vođu a to možete biti vi. Razgraničite rad i zadovoljstvo. Sad u ovom trenutku zakaži termin. Zakaži dejt. Odvoj vreme za sebe i izvedi sebe na dejt. Kupi sebi šta god možeš i uživaj, zaljubi se u sebe ponovo i ne raskidaj tu vezu. Zakaži termin za svoju ludost.