Zorana Prnjić

Rana i so

 

Rana i so

Mnogo se plašim
da pokušam nešto novo.
Mnogo se plašim
da javno izgovorim ovo.

Želim okrenuti stranicu,
pobijediti strah i bol.
U meni je bitka,
ja sam rana, a oni so.

 

 

 

Ako me sretneš

Ako me sretneš,
ne okreći glavu.
Pozdravi me,
za našu ljubav staru.

Priznajem,
to nije lako.
Srce zadrhti,
znoj prekrije lice,
vrate se starih
vremena skice.

Ako me sretneš,
poljubi me.
Zaboravi prošlost,
opet zavoli me.

 

 

 

Samo je jedno bitno

Nije mi važno,
koliko ljeta si star.
Imaš li novca
ili poneki dar.

Nije mi važno
kome se moliš,
a kamoli kakvo odijelo nosiš.

Samo je jedno bitno!
Da me iskreno voliš.

 

 

 

Sjenka na zidu

Već mjesecima
opaka bolest hara,
ne vidjeh škole
niti drugara.

U samoći se tješim
da bolje će biti.
Ali osjećam kako
ne mogu više kriti.

Listam naše slike stare.
Suza iz oka, vlaži mi lice.
Sjenka na zidu, moj jedini je drug.