Vanja Škrobica

I POSLIJE PLAVOG, PLAVO

 

eutanazija sjećanja

riskiram povratak u rodni kraj
on nije više ono što bijaše
ni ljudi, ni mi nismo isti
u njihovom društvu
ni teme naših razgovora

iako me još uvijek
tamošnje nebo
osvaja tajnovitošću
a zvijezde su jednako sjajne
nebo se samo čini moćnim
a zapravo se boji zore plave

nije to više moj stari dom
svjesno riskiram povratak

dočekala me, od prošlog ljeta,
zaboravljena zdjela
na kamenom stolu pred kućom
poštanski sanduk
pun reklamnih letaka
naši izblijedjeti ručnici
za kupanje
na sušilu ispod loze

riskirala sam povratak
morala sam konačno
oprati posteljinu i
naše cvjetne jastuke
obrisati preostale tragove
tvojih prstiju na ogledalu

zimski vjetrovi raznijeli su
mirise prošlogodišnjeg
zajedničkog ljeta
danas skrivamo poglede

bila je dovoljna jedna
nehotično izgovorena riječ
da naše ljetne zavjete
učini ništavnima

znala sam da riskiram
povratak u rodni kraj
pokušavam se nasloniti
na Zid plača
i eutanazirati sjećanja

 

 

 

raj

smijem li uzet kaplje mora
s tvojega čela
kap po kap
i spremit ih u čašu
kao nektar
smijem li proći prstom preko tvoje tetovaže morske sirene
na lijevoj mišici

miris mora, stare brodske boje
vesla od cedrovine
tvojega broda
miješa se sa
svetim tamjanom iz kapelice

možda smo na pragu raja
o kojem su i prije nas
sanjali moreplovci
od Eufrata,
Fenicije do Mletaka

sanjajmo skupa taj san:
zlatnu oksidaciju
staroga sidra na krmi
kormilo neka bude u tvojim rukama
jer si zavijorio u meni
zastave svih boja

čuješ li:
ciklona je iza lukobrana
svjetla svjetionika su ugašena
ostajes mi samo ti
vidiš li platnena jedra u luci
lome se od silna vjetra
popustili brodski konopi
ostajem ti samo ja

to što te zove na pučinu
samo je –
fatamorgana

 

 

 

 

mrak i strah – savršeno uvrnuta kombinacija

ispucale mi misli
gule se
dok nisu postale prozirne
pa ih možeš čitati
a čemu ih skrivati?

vjetar ulazi u sobu
kleše oblike od dima cigarete
za stolom uobičajena tišina

ti i ja
mrak i strah – savršeno uvrnuta kombinacija

smišljam nove prozirne laži
kako bih zavarala sebe
ili tebe?
čemu zavaravanje kad se svaki od nas ugodno osjeća
u tunelu svojih misli
u mraku bez zvijezda
u blizini bez dodira i pogleda

naopačke je sve, uvrnuto do beskraja,

interpunkcija ljubavi je
na pogrešnom mjestu