ČUDO
Zamislite apsurd
samo,
danas sam
u gradu sreo
ČOVEKA,
a nebo se
s večeri
osulo
zvezdama
na koje su lajali
psi.
PATETIKA
Pogled ispunjavam
svečanim,
i poniznim,
raspoloženjem
koje se
tako divno slaže
sa patetikom
trenutka
i vlašću naroda
mog’.
NADA
Pokušavam
vetar da uhvatim
mrežicom za leptire
nadajući se
da nada je ta
koja poslednja
umire
i ako će,
kao uhvaćen,
proboden biti
špenadlom
i prikačen
na tablu
stiropora!
NOŽ
Zaklan sam,
al’ ti vraćam
nož
da se ne izgubi
i da ti se nađe
za druge neke
prilike
i trenutke,
zlu ne trebalo.
MEDIOKRITET
Talas sa peska
briše
sve tragove prošle
i ostavlja tragove
svoje
misleći da će tako,
u večnosti,
baš on
zapanćen biti.
SAŽALJENJE
Nikad ne sretoh
sažaljivog
koji sažaljeva
sažaljevanje
svoje
i samoga sebe.
SILOM PRILIKA
Zbog zelenila
i ukusa hlorofila
knjige su se
odrekle
sopstvenih listova
pa sad’ pesnici
pesme pišu:
po haustorima,
javnim wc-ima
i parkovskim klupama.
SUŠTINA
Dve nedorečene
istine
sastale su se da se
doreknu
da bi kompletne
bile
i da bi postale
nepobitne,
tj. istine
gole.
VAPAJ
Kričem
k’o ptica
slomljenih krila,
kričem vapaj
za snom
u kom su
utkani ljudi
a ne samo
ljudski profili,
i interesi goli.
CARSKI REZ
Svetlost je
s’ večeri
presekla tamu
koja je
ranjena
curela
sve do jutra.
ŽIVOT
Zajedno smo
u liftu,
život,
tj. ON,
i Ja.
Ja silazim
na petom,
ON
nastavlja
do KRAJA.
MOŽDA
Kad’ budem
stariji
od sadašnjeg
vremena
razumeću
valjda
šta mi se
sve
izdešavalo,
a možda
i neću?!
VERESIJA
Konobaru,
život mi produži
još jednom čašom
a dug mi zapiši
na krilima vetra
da bi ti platila
pokoljenja buduća
k’o što će platiti
sve
promašaje naše.
NEPRAVDA
Drvo
kiseonik pravi
i za onog
ko će da ga
iseče
i u peći izgori
da bi ogrejao
bar malo
hladnu dušu
svoju
i ruke što su
držale sekiru.
LEGENDA
On je primer
uspešnog čoveka;
opsuje sočno,
pljune nam
u lice,
popiša se gde stigne
i u besmrtnost ode
da ga pominju
i slave
generacije
buduće.
SANJAM
Ja sam nastran
čovek,
spavam na suprotnu
stranu,
a čim legnem
i zatvorim oči
projektujem snove
sa happy and-om.
KARAKTER
Smrznuta ptica
će pasti
sa grane
a da ni trenutka
proklinjala nije
zlu sudbinu,
loše vreme,
il’ samu sebe
kao što bi
uradili
ljudi.
PRITISAK
Ponekad
u meni dođe
do eksplozije
nervoze,
tj. puknem,
pa se opet smirim,
i vratim se
u svoj
ekspres lonac,
nastavim
pod pritiskom
da živim.
ŽIVOT
Sve je u crnilu
i crnim rupama,
tamnom vilajetu,
život je samo iskra,
svetlost
što se neprestano
bori
protiv najcrnjeg
mraka
i svakog oblika
smrti.
ČEKAM
Čekam,
čekam da LJUDI
opet progovore
ljudskošću
nakon decenija
žmurenja,
ćutanja,
i zadovoljavanja
samo
interesa svojih.
JESEN
Živim napušten,
živim u laži,
k’o sasušen list
padam
na požutelu travu
gde svako može
da se na me
popiša,
da me šutne,
il’ zgazi.
SLUČAJ
Ljubav je
tajna
najveća na svetu,
jer srce se,
i krvniku,
iz ljubavi
dâ.
DEŠAVA SE
I krvnik
zna
da zaplače
nad sudbinom
svojom
i zbog
zlih ljudi.
ISKRENOST
Reči su se
ponele lepo,
ja sam se poneo
loše
zato su, valjda,
zajedno sa padežima
ukrašenim
interpunkcijskim
znacima
završile samnom
za sva vremena.
SUNCE
Senke se
kreću
i ako ljudi stoje.
Sunce je krivo
za sve,
krivo je:
za kretanje
senke,
i mirovanje
države moje.
RAZLIČITOST
Misaono smislena
promiso
uvukla se
u misli moje
pa mi ne da
da prost budem
k’o ostatak sveta
što je,
zato ćutim
i trpim,
nosim životom
terete svoje.
POPLAVE
Poplave su dosadne
jer su sebi dodelile pravo
da vraćaju prirodi
sve ono što su joj ljudi
bahatošću oduzeli.
Šta reći sem:
Odvratno!
sa ljudske strane gledano.
UPOMOĆ!
Izgubio sam se
U oluji
Peščanog sata,
Pa mi ni jedno
Vreme
Ne odgovara!
NAŠE VREME
Mislio sam
da sve znam,
ali ne znam
zašto
puzavice puze,
a mahovine najbolje
cvetaju
kada se živi
u vremenima
poltrona i ljigavaca.
ŠTETA
Na kraju krajeva
svi odu
neispunjenih želja
i puni gorčine
što
boraveći s ljudima
mnogi nisu
postali ljudi.
BEZ VIZIJE
Pustinji zameram
što je ubila
i poslednju
stabljiku trave
jer mislila
nije
da će joj
zatrebati možda
bilo kad’,
recimo
kad kiše počnu
da padaju.
PRIZNAJEM
Priznajem,
priznajem da
nikad’ pljuvao nisam
po prirodi,
po podu,
verskim osećanjima,
prelepim ženama, …
i,
i zabludama svojim.
ENDEM
Tužno je to,
veoma tužno čak,
proživeti život
celi
s’ ljudima u društvu
a nigde ne sresti
ČOVEKA
makar za lek.
SENKA
Želim,
želim
na sunčanu stranu
da se premestim
jer neko je
ubio čoveka u meni
a ja
jedva da sam
to primetio
jer sam
u senci prosečnih
bio.
ZLOČIN
Kraj puta
leži
zgažen’ pas.
Zgazio ga je
onaj
kojem je nekada
bio
najbolji prijatelj.
BILI SMO
Svi smo mi
bili deca,
šta nam se desilo
u međuvremenu
to niko ne zna,
niko ne zna.
Odrasli smo
postali ljudi,
i u sebi ubili
ČOVEKA
a da se,
u međuvremenu,
ni osvrnuli
nismo.
PITANJE
Voleo bih
znati
na koliko se sve
načina
može upotrebiti
jedan
dobar način,
il’ zloupotrebiti
jedan loš?!
NE, NE BIH
Ne bih da probam
kako je
živeti bez mene
ni trenutak
samo,
a kamoli duže,
a kamoli duže!
SUTRA
Pristajem,
sve sam spreman
da uradim za tebe,
da ti dam sve,
samo ako to
od mene zatražiš
SUTRA!
ŽELJA
Više puta
prosuo sam
crnu i belu boju
misleći da će se
razlivanjem
i mešanjem
između njih
stvoriti duga
a ne samo
tamnija i svetlija
siva.
POLITIKA
I cveće su prevarili
da u čaši,
osečeno
od korena,
s malo vazduha
i nešto vode
može da se
živi.
TO JE TO
Satruo
od dugog stajanja,
il’
raskriškan
i pojedenog srca,
čekam
da me dokrajči neka
svinja
iz političkog
miljea.
ČEKAM
Nisam ni lud
ni zbunjen,
znači
niko me
silov’o nije,
samo
čekam svoju daljinu
da otputujem
u bolji život
već koliko
sutra.
PRAVOJ
Onoj
koja mi se kroz oči
u dušu zagleda
otkriću
zašto se prevrćem
noću
i budim iz sna
ukrućen
(od straha,
il’ iščekivanja).
ZAMIŠLJAM
Zamišljam nebo
kao rupu
iznad rupe
u sredini
rupe,
i zamišljam zemlju
kao rupu
ispod rupe
u sredini
rupe
sa rupom
ispod
sopstvenih nogu.
PAUCI
Ne dam
paucima
da premreže
nebo
da i njih
politika
zloupotrebila
ne bi
kao što je
zloupotrebila
ljude
i sva vremena.
OKEAN
Mogao bih biti
okean
jer čitavog života se
SVAŠTA
uliva u mene
i tu ostaje
za sva vremena
dajući mi samo
veću težinu
koju moram
da nosim.
ŽIVOT
Čim sam se
rodio
stao sam u red
za umiranje
zato i ne živim
život
ja samo
rastežem
umiranje.
AUTOCENZURA
Mimoiš’o sam se
u životu
sa svakim
svojim snom
zato živim
prazninu
pridržavajući se
za dno
da se slučajno
ne bih dig’o.
POTRUDI SE
Ne,
ne plači
i ne ljuti se,
to ti
potrebno nije
samo
ne dozvoli mi
da odem,
na servis
kod druge.
RASTANAK
Ne,
ne reci zbogom.
Rastanak je
samo rastanak,
običan odlazak
samo i,
i ništa više
ne mora da znači,
osim
ako je na autu
rikverc
u kvaru.
PONAVLJAČ
Sve što sam voleo
sa njenim odlaskom
odneo je vetar
zato sada učiti moram,
s’ nekom drugom,
sve iz početka.
UTEHA
Kad deca plaču
treba ih utešiti.
Zato pred tobom
plačem
najčešće noću
dok deca spavaju
najdubljim snom.
VIŠNJA
SAZRELA JE
VIŠNJA.
KO BI REKO!?
KOLIKO JUČE
ZELENA JE BILA.
OZBILJNOST
Ozbiljnost
koja je
izgubila ozbiljnost
ozbiljnog
postala je ozbiljna
neozbiljnost
koja nas tera
da se smešno
smejemo
do beskraja
kako sebi
tako i drugima.
NONSENS
Neki ljudi
nikad’ ne polude
jer je teško,
skoro nemoguće,
izgubiti ono
što imali niste
ili da bude ono
što biste
a ne znate kako.
U MEĐUVREMENU
Toliko su žena
otkrili
neki ljudi
dok sam ja
spavao,
ili sanjao,
sopstvene snove.
UMETNOST
Život je jedina
umetnost
koja se bavi
životom
kao umetnošću
i umetnošću
kao životom
življenja.
PUSTINJA
Izgubio sam se
u olujama
peščanih satova
dok su
pretakali vreme
kroz
gazu od paučine
a sve zarad
boljeg standarda.
BUDAK
Nezaglavljen budak
reče
nezaglavljenom budaku
-Baš si ne zaglavljen budak,-
i pun sebe
baci se i zabode u zemlju
misli svoje da sredi
nakon ove
nemile scene.
BESKRAJ
U traganju
za beskrajem
postajem beskraj
i gubim se
beskrajno
u samom sebi,
u sopstvenom
beskraju.
GDE SU?
Gde su
PTICE
kad nisu
na grani,
nebom kad
ne lete,
gde su
LJUDI,
gde su NJIVE,
LIVADE i POLJA
gde su svi
nestali?
Možda su tu,
samo ih je
prekrilo đubre
pa se
ne vide.
DEKADENCIJA
Do smrti sam
ubijen u pojam,
sad je na vas
red
da prođete isto,
samo
na neki svoj,
poseban način.
Živeli,
to isto biće
dominantno
i sutra.
DŽIBERAJ
Džiber je džiberu
brat,
i to je
faktičko stanje,
zato je
prostor i ograničen
na ovoj planeti.