Fioka

slobodni umetnički prostor

"(S)MISAO" Nevena Milojević

poezija

 

(S)Misao

Neka samo huk prostruji iz školjki kroz glavu
neka se mutne grane rasprše kroz sumrak
odlete zajedno sa ostalim gavranima
tamo odakle potiču

Zar vam modre fleke oka ne ljubi nijedan list probudjenih hrastova
zar vam mlade prste ne miluje nijedna latica belog cveća
koje nežnim glasom dodiruje umorno čelo

Ćerke svih polomljenih oblaka guraju jutra u prošlost
nisu ni omirisala današnji zrak
niti su polu žmureći naslutila da će se ugušiti vrišteći, izgrebana krvavim noktima
a razlog se i ne nazire

Jer to što osećate je hladnoća u praznim kostima
i težina tela koje vam je poklonjeno

Zar niko ne zaslužuje bolje

Livade ostanite pokrivene pupoljcima
neposečene sume bujajte u ranu noć
neka huk struji kroz glavu
i rđavo gvožđe odleti
tamo odakle potiče

 

 

Dodir

svanulo je
kako da znam da ce ovaj dan neće biti isti
možda suncu ne treba da verujem
možda sivi oblaci nisu zauvek otišli
već čekaju da me obmanu

jak toplotni talas mi miluje koleno
ne znam šta se zbiva ali ne plašim se
puštam ga da me greje
tek ponekim osmehom mu dajem na znanje da znam da je tu
i da hoću da ostane
da pleše sa zvezdanom prašinom
sa najtamnijom nedodjijom
sa osmehom moje zenice
izgrebane i pune boja

onda žmurim
sve dok ne osetim dodir na obrazu
onda izdahnem
kao da znam

da nikud neće da ode

 

 

Jul

Juče se desilo u nedelju
danas te već sklapam od rasutih perlica
koje skačući veslaju oko stopala
a znam kud su se uputile

Ne sećam se ponedeljka
samo odškrinutog prozora
sa čijih je drvenih ivica jasno odjekivao tvoj smeh
a u sredu su korice kolača od višnje imale toliko jak ukus tvog vrata

Večeras će ljubičasti končić na iskrzanoj haljini sanjati o plesu sa tvojim prstima
ovog jutra te opet osećam u koracima borove šume
koja kaže da te nikada i nije videla
a bila bi šteta da te ne upozna

Njen mladi kesten nikada ne bi saznao da postoje oči kojima po sjaju ne može da parira
niti bi crna ribizla poverovala da postoji kovrdža mekša od njenog lista

Govorim joj kroz uzdah
i šapat
zatvorenih očiju
i evo već sam stigla do našeg prvog poljupca

 

 

Zrak

U magli mirnog jutra više se ne oseća strah
kao da se svakim treptajem sanjivih kapaka polako zamrzavao

Plava smesa ne donosi sreću
ali tako je umirujuće gledati je
kako leprša svojim velom

Spokoj se razmazuje po spoljašnjim staklima
kao podsetnik
da koraci žurbe danas ne kreću na put
Bar dok zajedno čekamo krhke sunčeve ruke
koje nas dobrodošlo prizivaju
u novu rundu plesa sa životom