(S)Misao
Neka samo huk prostruji iz školjki kroz glavu
neka se mutne grane rasprše kroz sumrak
odlete zajedno sa ostalim gavranima
tamo odakle potiču
Zar vam modre fleke oka ne ljubi nijedan list probudjenih hrastova
zar vam mlade prste ne miluje nijedna latica belog cveća
koje nežnim glasom dodiruje umorno čelo
Ćerke svih polomljenih oblaka guraju jutra u prošlost
nisu ni omirisala današnji zrak
niti su polu žmureći naslutila da će se ugušiti vrišteći, izgrebana krvavim noktima
a razlog se i ne nazire
Jer to što osećate je hladnoća u praznim kostima
i težina tela koje vam je poklonjeno
Zar niko ne zaslužuje bolje
Livade ostanite pokrivene pupoljcima
neposečene sume bujajte u ranu noć
neka huk struji kroz glavu
i rđavo gvožđe odleti
tamo odakle potiče
Dodir
svanulo je
kako da znam da ce ovaj dan neće biti isti
možda suncu ne treba da verujem
možda sivi oblaci nisu zauvek otišli
već čekaju da me obmanu
jak toplotni talas mi miluje koleno
ne znam šta se zbiva ali ne plašim se
puštam ga da me greje
tek ponekim osmehom mu dajem na znanje da znam da je tu
i da hoću da ostane
da pleše sa zvezdanom prašinom
sa najtamnijom nedodjijom
sa osmehom moje zenice
izgrebane i pune boja
onda žmurim
sve dok ne osetim dodir na obrazu
onda izdahnem
kao da znam
da nikud neće da ode
Jul
Juče se desilo u nedelju
danas te već sklapam od rasutih perlica
koje skačući veslaju oko stopala
a znam kud su se uputile
Ne sećam se ponedeljka
samo odškrinutog prozora
sa čijih je drvenih ivica jasno odjekivao tvoj smeh
a u sredu su korice kolača od višnje imale toliko jak ukus tvog vrata
Večeras će ljubičasti končić na iskrzanoj haljini sanjati o plesu sa tvojim prstima
ovog jutra te opet osećam u koracima borove šume
koja kaže da te nikada i nije videla
a bila bi šteta da te ne upozna
Njen mladi kesten nikada ne bi saznao da postoje oči kojima po sjaju ne može da parira
niti bi crna ribizla poverovala da postoji kovrdža mekša od njenog lista
Govorim joj kroz uzdah
i šapat
zatvorenih očiju
i evo već sam stigla do našeg prvog poljupca
Zrak
U magli mirnog jutra više se ne oseća strah
kao da se svakim treptajem sanjivih kapaka polako zamrzavao
Plava smesa ne donosi sreću
ali tako je umirujuće gledati je
kako leprša svojim velom
Spokoj se razmazuje po spoljašnjim staklima
kao podsetnik
da koraci žurbe danas ne kreću na put
Bar dok zajedno čekamo krhke sunčeve ruke
koje nas dobrodošlo prizivaju
u novu rundu plesa sa životom