Fioka

slobodni umetnički prostor

"ČUDO MOJE" Nađa Kračunović

poezija

 

Čudo moje,
Prstima prelazim preko tvoje tanke kože,

beskrajno providne i mlade.

Čudom te zovem
jer pojaviš se kad god pozovu te oči moje gladne.

Menjaš oblike.
ujedinjuješ ih,
rastavljaš

beskrajno voljive, meni važne.

moje čudo pojavi se
kad rezerve sve moje se prazne

mladi smo!
Čudno.

Znojiš mi ruke, udaraš u bedra
moje čudo
zbog tebe sam vedra, lepša,
svežija bivam.

Prepliću se nožni prsti, zid guram dalje od sebe

Moje čudo snažno
kraj tebe, baš se pustim.

Pogledaj kako menja se!
Meko, ozareno lice
moje čudo
okruglo

dođe mi da vrisnem.