TAKO MI NEDOSTAJEŠ
Ponekad progutam kosmos
Ovaj put
Ćutim ti tišinu
Udišem te
Onako prolećno
Dečije
Lekovito
To parče otkinutih snova
Volim ćutanjem
Da razgalamim
Da raspametim
I da nateram
Svaku tvoju želju
Da poskakuje
Da poludi
Kada ti falim ispod kože
Ispod neba
Ispod lišća
Ponekad samo progutam kosmos
I pomislim
Tako mi nedostaješ
Tako mi nedostaješ
LJUBAVNA
Ona je putovala vozom
U daleku zemlju neku
Ja sam pisao pesmu
U kojoj ljudi bilo nije
Vezao oblake za polomljena stakla
Pio kafu
Stajao u redu da kupim novine
Gledao kroz prozor kako vetar podiže list
Nosi ga
Okreće
Spušta
Podiže
Nosi
Kotrlja
Podiže
Divio se njegovoj slobodi
Od svega eto najviše voleo boje tog istog lista
Ja volim jesen
Vozove nikad voleo nisam
GRAMOFON SVIRA
Njene su oči dva radoznala leptira
Rođena u svitanje
Ispod boja puževe kućice
Ispod lišća mašte pesnika
Kada me gleda
Dišem oprezno svojim očima
I dugo, dugo ronim na dah
Hiljadu snova duboko
Njene su oči dah duhova ljubavi
Muzika svetlosti
Unutrašnja strana želje cveta
Kap slobode
Kada me gleda
Dišem oprezno
Trenutno
Ronim
Gramofon svira
ONA POTAJNO MRZI LEPTIROVE
Ona potajno mrzi leptire
ne voli oblake od mandarina
ne voli cveće od gline
ona često daje bombone beskućnicima
i još češće im priča o nama.
Ona potajno mrzi leptire
ne voli kišobrane kao ni novo vino
ne voli da nešto mora
ona često hrani tišine uspomenama
i još češće male ptice uči da lete.
Ona potajno mrzi leptire
nacrtane na njenoj haljini
na njenom telu
nacrtane
mojom rukom.
BESKRAJNO
Moga si srca himna
Varnica
Leptir
Što se o oblak divno mazi
Cvet si moje duše
Majušno sunce
Pegavo
Što miriše plavo
Na ljubav
Na voće tek ubrano
Dišem te
Dišem prstima
Beskrajno
Beskrajno
TEK JESENJA
Moja tuga je žuta
crvena
siva
usamljena
Moja bol rominja
kaplje inat
kaplje ponos
i sunce se rasipa
Moje oči
moje su oči
nepomična izmaglica
mešanje boja
(počinje)
raskopčavam kožu
septembar je…
septembar je…
NE PITAJ ME KOJE JE BOJE LJUBAV
Ne pitaj me koje je boje poroleće
ispod moje kože
ni da li će cvetati trešnja
u bosonogim očima dečaka
zauvek izgubljenim
između dva zagrljaja
Ne pitaj me koje je boje subota
na jagodicama mojih prstiju
ni da li će nebo biti plavo
kada me probude iz sna
kada sve bude samo pepeo
jednog svitanja
Ne pitaj me koje je boje ljubav
bez tebe
sve je siva
sve je siva
OD ZAGRLJAJA DO ZAGRLJAJA
Da mi je izlečiti dušu
Prestati da te skupljam usnama
U praznoj sobi
Da mi je da mi ne ulaziš pod kožu
Bez razloga
Neizlečiva kao želja
Da mi je zaspati da ne mislim na tebe
A ne sanjati te onda kada zaspim
U par kvadrata sna
Da mi je bar jedan razlog
Da te ne volim
Da te ne osetim između udaha i izdaha
Ispod kože
Ispod dodira
Ispod nedodira
Ispod nedodira najviše
Da mi je
Ponovo verovati prstima
Polomljenim od zagrljaja do zagrljaja
SAN O SUNCU
Ogolelo drvo
što raste uzvodno od tvog stana
plače fosfornim očima
kamene suze
Bilo je kaže zeleno
naslikano rukama deteta
samo su ga grešni kalemili
u prazne saksije
Оgolelo drvo u oku skuplja nebo
plač dečiji
i daje rebro onome
ko mu oprosti
ko mu oprosti
san o suncu
MALA ZVONA
Pod mojom kožom su šume tebe
Tragovi aviona
Ravni krovovi obešeni o kineski kišobran
Mala zvona što zvone još te nema
Još te nema
Pod mojom kožom peru lišće
Sviraju ribama
Mašu zvezdama u sumrak
Mala zvona što zvone još te nema
Još te nema
Pod mojom kožom
Puna knjiga praznih stranica
Na svakoj tvoje ime
KOLIKO JE LJUBAVI TEBE STVARALO
Koliko lepote tvojih predaka je utrošeno na tebe
Kada te ne mogu uporediti ni sa jednim cvetom
Koliko je najlepše muzike celog univerzuma utkano u tvoj glas
Kada ne mogu naći instrument da bude blizu boji glasa tvog
Koliko je zvezda u tvojim očima nastanjeno
Kada je nebo zvezdano samo ako ti gledaš u njega
Koliko te je to ljubavi stvaralo
Kada u meni samo pomisao na tebe pomera planine
Koliko
Koliko
SEĆAJ ME SE
Sećaj me se
po uniformi oblaka
samo za tebe sam je obukao
Sećaj me se
po muzici
samo za tebe sam tišine pretvarao u balade
Sećaj me se
kada niko ne bude
(mirisaću svjetlo na jagode)
ZAGRLJAJ
Oprosti ako poneki zagrljaj ne bude tvoj
ne zamjeri dugo su ruke bile prazne
dugo su grlile mostove
građevine
drveće
dugo su čekale toplinu
dugo su čekale na tebe
Oprosti ako se više ne pronađeš u mojim očima
ne zamjeri dugo si bila svetlost u njima
oprosti mi
oči su te moje isplakale davno
ruke
još nisu,
još nisu
(posvećeno)
ZA DVA ŽIVOTA SAM TE VOLEO
Posle ljubavi
Kišni cvet
U samo jednoj boji ćuti
Na stolu jabuka
Zaleđena od tišine
Od reči koje nedostaju
Pobegneš u drugu sobu
Još gore
Prašina čuva otiske
Verno
Za bolje dane
Za bolje ljude
Posle nas
Mrvim jezik disanjem
Da ne izgovorim jedno ime
Ne mora svako da zna
Da čuje
Mnogo je i to što duša moja zna
Za dva života sam te voleo
Samo za dva
NEKA NE ZNAJU KOLIKO SI SAMA
Čuvao sam njene usne
Na usnama ispucalim od tišine
Nadao sam se
Mirisaće opet dan njenim očima
Čekao nepoznato da je probudi
Da donese proleće
U travi ležao
Da joj budem bliže
Možeš ti to hrabrio sam srce
Pojaviće se ona sa osmehom starim
Nadao se
Čekao
Čekao
Nikada nije
Na grob sam joj posadio maslačke
Neka ne znaju koliko je sama
Koliko sam sam
Ostao
JA ĆUTIM
U mom đžepu
budi se hladno jutro
(ja ćutim)
Pod teretom neba
kaplju boje
(ja ćutim)
U dnu oka skupila se
sva lutanja , mašte
(ja ćutim)
Odjekujem
samo kad čujem,
tvoje ime.