Fioka

slobodni umetnički prostor

"N A Đ A" Milan Drašković

poezija

 

T O  S E  Z O V E  L J U B A V

Čekam te vekovima
Na raskršću dimenzija
Između Nigdine i Onirije
Peva mi Prodavačica ljubičica
Zavodi me Barbarela
Preklinje Bosonoga kontesa
Sve ih odbijam
Kao poslednja budala ili kao kralj
Ja čekam tebe Nađa

 

 

 

N A  P R E S T O L U

Čekaju mistični prenumeranti zanosa
Zatvoreni u vremenskoj kapsuli
Oplemenjeni osmozom Onirije
A oklevetani besom himere
Dok se Bratstvo ukrštenih sudbina
Poziva na Noć uzdizanja
U prepletu dimenzija
Izvan svih predrasuda
Kad je na prestolu Nađa

 

 

 

B E Z   P R E S E D A N A

Zabrinuti pogled Demijurga
Na Lavirint ukrštenih sudbina
Govori više od proglasa
Etike zemlje Onirije
Jer svašta je moguće
Kad uzdrhte dimenzije
A ovo se sprečiti mora
Taj susret bez presedana
Nađe i Maldorora

 

 

 

Z V E Z D A   V O D I L J A

Probuđen tihim zvukom
Gospe od šapata
Hitam niz Aleju uzdaha
Do Perona ukrštenih sudbina
U poslednji voz za Oniriju
Gde kroz predele nadrealnog smisla
Niti tka zvezda vodilja
Sve do stanice susreta
Na kojoj – verujem – čeka Nađa

 

 

 

D E U S   E X   M A C H I N A

Pokatkad naiđe beznađe
Sve se smuti i pomuti
Sutra se nasmeši ponoru
U nemom kriku grimiza
Sjuri se kaskada jada
Tada kao deus ex machina dođe
Ta divna nadrealna žena
I pre no što svoje izgovori ime
Slutim da zove se Nađa

 

 

 

Z N A K   Z E L E N O G

Zovu nas dubine Onirije
Trenuci pre plovidbe
Taj čar neizvesnosti
Zelene vode zaliva
Zanosni zov sirena
To je znak zelene zagonetke
Dok venu zumbuli
I dok zver spava u nama
Nasmeši se Nađa

 

 

 

U   D A N U

Vreme se mreška i smeška
U danu kada pilot Džoni Hazard
Nestaje u džungli Burme
Ljubavi se uvijaju kao opruge
Usne su suve od čekanja
Snegovi naviru u gradove
Pustinje tonu u nadi
A letnjikovac spremno čeka
Da naiđe Nađa

 

 

 

N A J A V A

Invazija stidljivih ptica
U neka purpurna popodneva
Kad pospana Onirija drema
Sprema se parodija oblika
A građevina od nemih oblaka
Čeka na stanare daljina
Dok na Trgu ukrštenih sudbina
Zvuk visokih potpetica
Najavljuje Nađu

 

 

 

N I Š T A   N I J E   K A O   P R E

Dan kada se Zemlja zaustavila
A vreme pomahnitalo
Dan kad u Oniriju
Stiže Kapetan Praznina
Više ništa nije kao pre
Predanja najavljuju Mesiju
Veče je prepuno nagoveštaja
Dok u Kazinu ukrštenih sudbina
Žetone nehajno menja Nađa

 

 

 

U   S L A V U   S .

U taj poslednji dan
Sunčanog Afroditinog meseca
Te krvavocrvene čulne usne
Što ih pući nestvarna Vera Pim
Dok se usamljena i zamišljena šeta
Tamnom ivicom Marsovog polja
Kao da prizivaju susret
Te nemirne usne što čeznu
Da ih – bar jednom – poljubi Nađa

 

 

 

R I T U A L

Tajni okultni ritual
U mistični ponoćni čas
Kad zatrepere dimenzije
A prikaze se skamene
U očekivanju inicijacije
Zastanu čak i haotične himere
A pogled Demijurga pada na
Portal ukrštenih sudbina
Pred kojim stoji Nađa

 

 

 

N A   K R A J U   P U T A

Ručak sa ambasadorom Onirije
Uz njegovo pitanje o tebi
Na ulici me srete Kapetan Praznina
Naravno da je pitao za tebe
Vešto skrenuh na druge teme
Nešto se čuva samo za sebe
Oaza me čeka na kraju puta
Konačno sami – nas dvoje
Ugasi svetlo Nađa