1 . TUGE IMA NA PRETEK
Vreme punog meseca sred kikota jeseni,
duše koje ostaju kad leto iskrvavi,
vetar što šiba smokvu, a narator najavi
povratak devičanstva – priču o kišnoj ženi.
Kej i prazni šlepovi, piće kad hod zanosi,
šunjavi fenjerdžija i maraton patika,
za lascivni performans baš prigodna prilika –
u samoposluzi da licemerju prkosi.
Okružen iluzijom, prostor setom izmaštan.
Okamenjeni kolač, jesenje hrizanteme –
tuge ima napretek za početak poeme.
Neki tvrde da je on nepopravivo nastran.
Pismo Čarlsu Bukovskom – strasti kad se izlože,
eksces u stihovima Žene čežnjive kože.
2 . SUVIŠE USTUPAKA
Eksces u stihovima Žene čežnjive kože –
dodiri, milovanja, bazar pokvarenjaka
do sledećeg muškarca, suviše ustupaka –
putuje, vratiće se, kockice kad se slože.
Obavijena maglom, njena poslednja ljubav.
Obavezno sa džemom, pečatom zakonika.
Sve maske odbačene, mala noćna muzika –
divljega kestena hlad odlazi u zaborav.
Portret sav u grimizu – divi se Velaskezu.
Zarije jezik u dlan. Na šporetu tikvice.
Kriška torte predveče. Dekor antikvarnice.
Sve poruke, sva pisma, pogledi u prolazu.
Zbog presoljenog hleba dva ega kad se glože,
noć što proždiraše stid, strasti što se vrtlože.
3 . PROKLETSTVO POEZIJE
Noć što proždiraše stid, strasti što se vrtlože.
Vrtoglavica uz zid, kad naivno poželiš
sred crnog okeana trg gde rado dolaziš –
ulicu s kestenom i ukras od riblje kože.
Devojke neudate adresa nepoznatih,
ptice plamenih boja k’o dah te iluzije,
u nekoj dimenziji čar imaginacije –
postati nevidljiva uz mantru opčinjenih.
Otisci zuba kroz noć nežnih dželata tvojih,
prokletstvo poezije u odjeku kajanja,
promašeni kanoni pri kraju putovanja.
Okružena aurom da sutra ne postoji –
nastup nečistih sila, prilazi zatvoreni –
akrostih njene tajne tkan je u uspomeni.
4 . PONOĆNA PREMIJERA
Akrostih njene tajne tkan je u uspomeni.
Uskovitlani pesak pred još jednim muškarcem –
u davnim vrtovima milovanih poljupcem –
misleći da su sretni, misleć’ da su voljeni.
Ponoćna premijera za tvoj ples i kosture,
zamagljene konture telepatskog transfera,
šarm stidljivog mornara, raskošni svet amfora,
povratak iz ponora perajem ulješure.
Rekvijem jednom danu polomljenih činija.
Čin na ovčijoj koži zvuči ti kao novost,
uz vino i kolače – uputstvo za nov život.
Pred ogledalom rasplet obesnih fantazija,
noć koju hipnotiše sjaj u dragom kamenu,
crveni kavijar i jabuke u plamenu.
5 . ZNAK DRHTULJE
Crveni kavijar i jabuke u plamenu,
drskih snova mirisi u iskrama drhtulje,
tuđe oči na tebi prođu vremensku petlju –
oklopnik ili dečak s rukom na tvom ramenu.
Uzdrhti bledi Narcis kad Eliza zaplače.
Oblak nalik na mramor, vrabac pod toplom strehom.
Umnožavanje senki pred adresom pogrešnom,
vašar ispraznih reči, falus od slonovače.
Ples rubinske pčele za sramežljivu drhtulju,
dani grafitnih suza, drama pijanog smuđa,
devičnjak lomljen suncem sopstvenog pravosuđa.
Dok šaputaše more, svlačiš zmijsku košulju.
Odbacivši snove, ti uspostavljaš pravila –
znak čedne bestidnosti iza kišnog mantila.
6 . U TESKOBNOJ KOPIJI
Znak čedne bestidnosti iza kišnog mantila,
reč koja nedostaje za završni zagrljaj,
u grotlu zakovana kad joj psovke štite sjaj,
sred nejasne spoznaje među dva ništavila.
Daleko od stvarnosti opečenih prstiju,
potopljen u očaju sloj loja na tepsiji,
duva ti u potiljak majstor u inverziji –
dom što diše u tvom snu, grad skrivenih očiju.
Vetar svud te miluje na čulnim mitinzima,
nepoznati muškarac usred požudnih lica –
tad pocrveniš u snu svog zelenog konjica.
Poklon od žutih ruža, pomama u snovima,
u teskobnoj kopiji k’o utva zlatokrila –
aura mitske gore kroz mozaik žutila.
7 . SVET OKRENUT NATRAŠKE
Aura mitske gore kroz mozaik žutila,
hrpa žutih gerbera, odjek usamljenosti,
u lepoti prepleta tren slepe odanosti,
kameleonov pogled – šta si tad osetila.
Mansarda primamljiva pozorišnom apsurdu,
ekstrakt jutarnjih misli, nebo boje jogurta,
pregršt kompromisa i sudbinska tarot karta,
pisma što si pisala čekajući presudu.
Povratak devičanstva ispod ruku devojke,
kad zagrizeš jabuku uz dodir belouške,
u poznatoj postelji svet okrenut natraške.
U zdeli pomorandže i pejzaž poput bajke,
zanos ledi Četerli u baštenskom semenu –
gorki plodovi za dar nasukan u vremenu.
8 . OPSENAR NJENIH SNOVA
Gorki plodovi za dar nasukan u vremenu –
tvoje podsvesno drugo, zov večnih verenica,
dvorište puno senki – čar starih skrivalica
uočava veprovu smradnu izlučevinu.
U romoru bedara – noć ljuštenja krompira,
reči što posvud beže, ugriz pred ogledalom,
njegov poredak stvari Dionisovim udom –
čarape probušene igrom noćnih leptira.
Prašnici, tučak, nektar – pregršt pesama na dar.
Opsenar njenih snova, semenke u bundevi,
vrba što se povija i skriveni putevi.
Avetni časovničar – kad nestane žar i čar.
I dok sluša šišmiše sred baršunaste tame,
oseća noćno seme u oblaku mijazme.
9 . ŽABA MEFISTO
Oseća noćno seme u oblaku mijazme.
Obličje kad promeni – on je žaba Mefisto,
svet u kosturu žabe. Voliš reč ,,graorasto”.
Voliš li da tvoj čovek obuje naci čizme?
Vidokrug nauma zlih, lik grbavog svirača,
odbrojavanje sati vodenog putovanja,
crna kao abonos njena bliska ćutanja,
arabeska od straha, u stomaku – lomača.
Automobila šum, podavanje pred kišu,
niz kičmeni stub seme briznu čednu bestidnost,
osmesi u dragstoru i obuzdana nežnost.
Poput zelene kiše komarci što kidišu,
svi verni doušnici, tamne niti baroka –
razmišlja o ljudima pri čaranju poskoka.
1 0 . SENKA NAGOVEŠTAJA
Razmišlja o ljudima pri čaranju poskoka.
Čin improvizacije kad utvrdi pravilo.
Posvuda vibracije dok draži svoje krilo
pritiskom srednjeg prsta – gle, u medu žaoka.
U neslućeno vreme udari pupčanika,
znak belih hrizantema, zvuk zrelih lubenica,
u tvom plavom kaputu pištanje bradavica –
u tami haustora ples ledenih jezika.
Senka nagoveštaja srce dok odjekuje,
slučajno zalutali policajci morala –
nedra kad nudiš mrazu sa ženkama šakala.
Ćutanje koje plaši, tajna koja zbunjuje.
Onda izrone mračni igrači sred sumraka –
drhtulja u grimizu i razlozi odlaska.
1 1 . ANGEL SLEĐENIH KRILA
Drhtulja u grimizu i razlozi odlaska,
gorčina poezije u svetu skeledžije,
zov crvene pihtije, ruzmarin za mađije –
testisi mladog bika i meka ruka ženska.
Opseda i progoni čovek kog si volela.
Uz graktanje ždralova, samo ,,zdravo i zbogom’’ –
mešajuć’ vino i čaj, viseći nad ponorom,
poljubac kad krade dah plesom rubinskih pčela.
Koraci leoparda, magija belog meda,
pismo kad kasno stigne nudi jeznu tišinu –
razmeštaš golotinju, lek za polnu žestinu.
Slatkasti ukus breskve, rumena skrama leda,
svi galebi u tebi. Pod senkom plave palme –
angel sleđenih krila. Zov, odnekud, iz tame.
1 2 . SNOVI KAD SE RASPRSNU
Angel sleđenih krila. Zov, odnekud, iz tame.
Izmešani strahovi, greške podučavanja,
zapis o samoći i spirala propadanja,
stiskajući butine spram skerletne dolame.
Krčkaju se tikvice u tiho predvečerje.
Put u ženske odaje, zov bestidne nežnosti,
oholih posrtanja znak nepostojanosti –
nesklona prehladama kad ogrne se perjem.
Povratak u prljav dan. Alkohol uz tri sveće,
kad se bacaju čini u večernjoj haljini –
tren slepog pripadanja pri hladnoj mesečini.
Sred skerletna nokturna druga vrsta samoće –
snovi kad se rasprsnu, crn oblak ponad krova –
nikog na kraju puta kod kapije svetova.
1 3 . JECAJ BRODOLOMNICE
Nikog na kraju puta kod kapije svetova –
zanos plamenih rima prekrivenih bršljanom,
smrt što sliči venčanju, ogrnut ironijom
pred tobom nastupa mrak – znak božjeg blagoslova.
Lutka od porcelana, tatarske jagodice,
talas među bedrima, mladeži po dojkama.
Ah, pita s jabukama, boce sa porukama –
znak ljubavnice tame, jecaj brodolomnice.
Naspram spremnog harpuna – zvuk vrana sred sutona
nezdravih isparenja. Rastu tamni pupoljci,
noćni saučesnici u uzavreloj školjci.
Vreme muške niskosti, kulise od kartona –
sjakte akne vulgaris, ožiljci njenih snova –
unakažen predeo nedopričanih snova.
1 4 . POLJUBAC MORFEJA
Unakažen predeo nedopričanih snova –
tražeć’ koral u pesku, zov peščane devojke,
kad se oseti strancem a mraz ponudi dronjke –
nasleđe žigosanih s dvadeset pet štapova.
Pesmi na gubilištu ne otvarati vrata.
U plesu suncokreta nestvarne piruete,
za zakatančenu zver zlatni ožiljak sete,
greh žgoljavog ratnika uz nujni pev kastrata.
Usred sveta sutona vino mutno od tajni,
kad zasvrbe tabani odlaskom do vulkana,
vašar izmišljotina u dolini pingvina.
Praznik samotnih duša – kad oni nespokojni
poljupcem Morfejevim moćno su primireni –
vreme punog meseca sred kikota jeseni.
MAGISTRALE
Vreme punog meseca sred kikota jeseni,
Ekscesni stihovi Žene čežnjive kože,
Noć što proždiraše stid, strasti što se vrtlože –
Akrostih njene tajne tkan je u uspomeni.
Crveni kavijar i jabuke u plamenu,
Znak čedne bestidnosti iza kišnog mantila,
Aura mitske gore kroz mozaik žutila –
Gorki plodovi za dar nasukan u vremenu.
Oseća noćno seme u oblaku mijazme,
Razmišlja o ljudima pri čaranju poskoka,
Drhtulja u grimizu i razlozi odlaska.
Angel sleđenih krila. Zov, odnekud, iz tame.
Nikog na kraju puta kod kapije svetova –
Unakažen predeo nedopričanih snova.