S O N E T N I V E N A C
S A A K R O S T I H O M
Z V E Z D A N I Z D E N A C
1 . P R E D I V N I H A O S
Zvezdanoj sestri naši brodovi plove.
Vreme zvezdanog plača, igra krvi i
praha. I želja da na cilj stigneš prvi –
peni od zvezda u prasku supernove.
Monotonija predugog putovanja –
u plavoj magli gledaš drugu obalu,
plameni odsjaj kolevke u kristalu,
čuješ muziku transcendentalnih munja.
Predivni haos, tu, na ivici sjaja,
purpurno nebo nevidljivih svetova –
kao okean prikrivenih likova.
Orgulje uma u očima beskraja,
odjek u nama, čar drevnih rituala,
volšebni prizor gradova od kristala.
2 . P E J Z A Ž O K O M S E S N E V A
Volšebni prizor gradova od kristala,
paralelni svet, pejzaž o kom se sneva,
svet tako čudan na raskršću puteva,
zelenkasti sjaj – jezero poput stakla.
Na istoj zvezdi svet sav od stakla gledaš,
slomljeni svemir. U nekoj dimenziji
unutar uma nudiš se iluziji,
činu gorčine kad sećanju se predaš.
Volja bogova da prigrliš svu tugu,
dodir večnosti. Među zagonetkama –
začarani svet gde prikrada se tama…
Svirepo nebo! U začaranom krugu
krajolik prepun izlomljenih obala,
ekspedicija uz pomoć vernog šatla.
3 . U S T A K V A Z A R A
Ekspedicija uz pomoć vernog šatla…
Možda se setiš izgubljenog mirisa –
kroz koprenu sna idealna kulisa –
kao lament za ružu i sjaj astrala.
Kad posadiš dar – ružu u pesku Marsa,
tad roniš kroz zid nedokučivih snova –
možda ugledaš na granici svetova
svet što leluja, obalu bez talasa.
Nepostojanje, mesto beskonačnosti –
usta kvazara kao gorka distanca,
jecaj bubice u čeljusti skakavca.
Prizivajući drugo lice nežnosti,
žderač stvarnosti uvek nađe svetove –
zapis u zvezdi kroz raspršene snove.
4 . I Z G U B L J E N I S V E T
Zapis u zvezdi kroz raspršene snove…
Iza tišine, ritual opčinjenih
priziva dveri svetova – izgubljenih
pri podsećanju na svrgnute bogove.
Izgubljeni svet, onaj skriveni negde…
Pod plaštom zvezda slava koja ga prati
postaće balast. Pa kome verovati
tragom jednog sna, kad i legende blede?
Plava obala kada se zapenuša
pronosi dalje slavu daleke zore,
dok tražiš nove prostore i izvore.
Kao lament za zaliv usnulih duša –
jezik tišine sa one strane sfera,
duga plovidba u beskraju etera.
5 . U D A N I M A K O M E T E
Duga plovidba u beskraju etera,
moć u auri u plesu androida,
vremenska petlja koja se naglo kida –
kad se probije poslednja barijera.
Srce u vetru u danima komete,
zelene sante pod nevidljivim plaštom –
beli obelisk stopljen sa horizontom –
teritorija za iluzioniste.
Kosmički koktel crnih zvezda ispiće
gen van kontrole – tražeći novi izvor,
tu gde caruje izobličeni prostor.
Tajni znak neba možda ipak dobiće
Vreme – dok traje nepromenljiva igra –
arabeska od zvezda, prasak sred jezgra.
6 . S K R I V E N A V R A T A
Arabeska od zvezda, prasak sred jezgra,
preludijum za čas ispunjen večnošću,
zapis u srcu ozidan konačnošću –
u praznini sna, tim strunama od vetra.
Tražimo njega, svet balzamom začaran,
skrivena vrata korak dalje od stvarnog,
kristalne šume, ogledalo čudesnog,
tražimo svet što je našem svetu sličan.
Noćas krademo zvezde – zvezdu siroče.
Samo nebo zna, o kakve li sramote,
svet gurnut u limb u senkama komete.
Zaplet što liči na požutele priče –
orbita kad se zavrti kao čigra,
na nekoj zvezdi – izgubljeni drevni grad.
7 . Z V E Z D A N I N E K T A R
Na nekoj zvezdi – izgubljeni drevni grad.
Prizivamo čar zaboravljenog sveta,
privlačan i za tajno društvo poeta –
odsjaj čudesne komete, sjaj smaragda.
Zvezdani nektar pred utonuće u san
ti bi da primiš. Dok tražiš netaknuto,
mučen sumnjom da postoji takvo mesto,
odnekud stigne zvezdani zapis na dlan.
Sred čarolije uvek se vraćamo njoj,
zvezdanoj luci. A snu kojeg guta vir –
udahne život okamenjeni leptir.
Ostaje ipak, u dimenziji nekoj,
prazna tišina nasmejanih himera
i ukrasi za tajnoviti bruj sfera.
8 . I Z L O Ž B A Z V E Z D A
I ukrasi za tajnoviti bruj sfera,
šapat kamena sred zvezdane jeze –
obruč samoće za svete simbioze –
igra fotona u beskraju etera.
Duga plovidba dimenziji do naše
u plamenom zamahu iza svih zvezda –
kraj puta i noć koja se, gle, prikrada
izložbi zvezda za herbarijum duše.
Dok nebo tamom se prevlači i seva,
poigravanje naspram svih barijera –
preludijum za dan gorči od čemera.
Spojen sa nebom na raskršću puteva –
portal svetova izvan ovoga sveta.
Za neodlučne – zabranjena planeta.
9 . Z A B R A N J E N A P L A N E T A
Za neodlučne – zabranjena planeta.
Plamenom točku ritam koji je sličan,
stran krajolik što podseća na običan –
duboke senke ocvalog palimpsesta.
Plamen što spava pod pepelom pejzaža
zdrobljenog sunca i svirepoga neba,
udahnuće nov život tamo gde treba –
jer trunu zvezde aleji plavih ruža.
Kad te opsedne izvitoperena svest
tog entiteta koji proždire razum –
spoznaješ šta je ranjeni univerzum.
Izvan vremena postoji i drugi svet –
svet što leluja kao ta uspomena –
devojka s harfom, opsena tako stvarna.
1 0 . E H O D R U G I H S V E T O V A
Devojka s harfom – opsena tako stvarna.
Palimpsesti sna – slika se uvećava,
obične reči, jače od zaborava –
taknu kao i mesečeva tišina.
Magnet ponora otvara svoje dveri
čauri noći. Mašta kad se otrgne
gravitaciji, zavesa kad se digne
s uspomena i senki dalekih stvari –
tad shvatiš da taj ambijent nije farsa.
Na sedmom nebu eho drugih svetova,
neizvesnost u slici čudnih znakova…
Dvostruka senka egzotičnog ukrasa
u galeriji kosmičkih krhotina –
enigmatična prstenasta maglina.
1 1 . K R O Z C R N I O L U J
Enigmatična prstenasta maglina,
izvor praznine – vodič kroz nestajanja,
topla čaura, čaura bez sećanja,
kada staneš pred portal drevnih istina.
Kroz crni oluj pustara koje prete
neizvesnost se znaj bliži svom vrhuncu –
potraži stoga stepenice ka suncu,
zemaljske flote konačno da uzlete.
Nikada nije suviše hladno za kraj
pred provalijom. Ognjište negde čeka
kad sve umine. Gle, zvezda izdaleka,
u svem svom sjaju, zvezda što ne gubi sjaj!
Tad te dotakne lepotom što ne prašta
nedokučivi svet potopljen u ništa.
1 2 . U S T R A N O M S V E T U
Nedokučivi svet potopljen u ništa,
pod praznim nebom produžetak legende –
tako daleko, ono skriveno negde –
kroz niz portala poniranje u ništa.
I dok se nadaš poslednjoj čaroliji
iz drugog sveta pre dolaska haosa,
da li ćeš čuti u tom plesu kosmosa
kamen što peva u drugoj dimenziji…
U stranom svetu, sleđen lik među cvećem
tvojih sećanja skrivenih u kristalu –
tek nejasan je odsjaj u ogledalu.
Tako usamljen, pred izlazećim suncem,
gde izaziva mučni teret savesti
ambijent čudni iščašene stvarnosti.
1 3 . N A K O R A K I Z A K R A J A
Ambijent čudni iščašene stvarnosti,
duboka tmina, svet gledan trećim okom –
kameni idol, kip sa zlatnim jezikom –
svi ti glasovi, tajni akord prošlosti.
Poučna skaska sa one strane sfera –
među zvezdama eho nesporazuma,
kada traverza sedmog univerzuma
zađe stazama kosmičkog kompjutera.
Crna dolina sred blistavoga sjaja,
drevni talisman izgubljen u vremenu,
građa za snove – totem sav u plamenu.
Mračna geneza na korak iza kraja,
umorna zvezda u večitoj svetlosti –
cvet što umire – jedan tren u večnosti.
1 4 . D U G I P U T D O S P O K O J A
Cvet što umire – jedan tren u večnosti,
iza zastora – sjaj plavobele zvezde,
pesma u vetru sred ugašene zvezde,
njena izdaja kad zbog nje svet opusti.
Meditacijom smiren usred bezdana,
kroz penu zvezda, usred vatre i leda,
pod krilom vetra prizor kad se ugleda –
grad od kristala i skulptura prozirna.
Kosmički tkač zna – kad se ukaže zvezda,
čudesni oblak, bregovi drugih boja –
možda je pređen dugi put do spokoja.
Svet tako čudan – kad posle svih najezda
superiorna moć pokrenuće snove –
zvezdanoj sestri naši brodovi plove.
M A G I S T R A L E
Zvezdanoj sestri naši brodovi plove,
Volšebni prizor gradova od kristala,
Ekspedicija uz pomoć vernog šatla,
Zapis u zvezdi kroz raspršene snove.
Duga plovidba u beskraju etera,
Arabeska od zvezda, prasak sred jezgra,
Na nekoj zvezdi izgubljeni drevni grad
I ukrasi za tajnoviti bruj sfera.
Za neodlučne – zabranjena planeta,
Devojka s harfom – opsena tako stvarna,
Enigmatična prstenasta maglina.
Nedokučivi svet potopljen u ništa,
Ambijent čudni iščašene stvarnosti,
Cvet što umire – jedan tren u večnosti.