Fioka

slobodni umetnički prostor

"DEVET KORAKA" Milan Drašković

poezija

 

S V E    T E    P R I Č E

Sve te priče koje traže ravnotežu
Srodni slučajevi i prepoznavanje
Mesečev su kamen za dušu sećanja
Dvostruki izlet u zvezdano tkivo
Slično kao pesma o tajanstvenoj
Kao šum vremena u vlatima trave
Onda kad se ulice i snovi
Negde obično posle podneva
Presele u srce ljubavi

 

 

 

U    O Č E K I V A N J U    D O L A S K A

Grupni portret senki
Bez učešća majstora trgova
U vreme snežne lavine
Koliba beše mesto kontemplacije
Dok šapati u sutonu
Ne razbiše čaroliju
Strpljivog očekivanja
Dolaska nekoga
Ko se ne očekuje

 

 

 

O N I M A    K O J I    J O Š    V E R U J U

Poljupci ciljani kroz vazduh
Vrebaju u mraku luke
Brodovi su isplovili
Mornari su nestrpljivi
Na Ostrvu ukrštenih sudbina
Seansa haotičnih himera
Donosi Deveto jevanđelje
Onima koji još veruju
U zlatno doba utopije

 

 

 

D O L I N A    O B E Ć A N J A

Krenimo do Doline obećanja
Do kamena koji svetli u tami
Od svih prizora u nastajanju
Srce zmaja se peni vala
Spremno predaje u amanet
Vreme legendi još uvek traje
Za one koji ipak veruju
Da nije baš sve potrošeno
U bezumnom bacanju kocke

 

 

 

L E T    P R E D    R A S P L E T

Kula ukrštenih sudbina
Što leti nad predelom
Geometrijske progresije
Pod okriljem mesečeve sete
Gonjena vatrenim plamom
Zaobilazi beli obelisk
Čuvara Hladne planine
Pravog mesta za još jedan konačan
Rasplet u lavirintu duša

 

 

 

S E L I D B A

Sad napusti tople vrtove Alhambre
Jer nisi vetar zarobljen u gromu
Možda je sever ona destinacija srca
Da prvim snegom umiješ vrelo lice
Da zaploviš u gondoli od leda
Do zemlje gde sunca nema
Za nevernike i one bludne
A noć na prestolu od horizonta
Razotkriva sve tvoje nedoumice

 

 

 

P U T    U    P R O D O R

Skliska su iskušenja
U prolasku nepoznatim predelom
Bez imena i bez lica
Kao dnevnik sitnih nezgoda
Kao čežnja pod borovima
Onda kad line kiša iz jezika
Kad uslede trominutni preskoci
Put u mistično postaće
Prodor do sadašnjosti

 

 

 

K O L A Ž    O D    S N A   I    J A V E

Vrti se vrteška od šarenih motiva
Za eksponat na uveličavajućem staklu
U domu sa voštanim figurama
Odupiremo se prolaznim iskušenjima
Dok se penjemo mermernim stepenicama
Do galerije ogledala portala
U nadi da zapisnik sa buđenja
Konačno donese uporišnu tačku
Krik i ponor za dvojnika

 

 

 

N O S T R A D A M U S

Soba u epicentru kule
Duge noći u doba kolere
Snegovi što brišu sve tragove
Pod kobnom senkom inkvizicije
Sve te razbokorene vizije
Odgovori zamotani u šifre
Raspleteni u nove palimpseste
Stoga zapali sveću u onoj crkvi
Što na njega te podseća

 

 

 

O S M E H    T A K O    P O T R E B A N

Noć koja ne poznaje boje
Noć izvrnuta u sebe
Dajemo umorni dah vetru
Dajemo nešto od jalovih nadanja
Prema čemu se okrenuti
Prema kome se odrediti
Još jedno jutro rođeno u krvi
Još jedno jutro što nudi osmeh
Nekome tako potreban

 

 

 

T A M N I    V A L E R I

Tamni valeri Eldorada
Bledi osmeh u polutami salona
I kristalni zvuk lakog sudara
Ali čemu ovo nazdravljanje
U trenucima nostalgije
Kao porinuće u novi krug
Za još jedan varljivo mirni vrtlog
U ovom času kad noć
Strpljivo čeka pred vratima

 

 

 

U V E L O    L I Š Ć E

Uvelo je lišće našeg detinjstva
Ni olovke više ne pišu srcem
Nema se vremena za slučajne susrete
Jer divne dame ne šetaju same
Kroz perivoje naših snova
Gde mršti se kralj vremena
Nešto mu melodično odzvanja
U naborima tamne pelerine
Dok nastupa vetar zaborava

 

 

 

O N D A    K A D    S I    O T I Š L A

Onda potražih spokoj u kamenu
Za dane svih neugaslih želja
Za obale što okovahu prazninu
Jednog jutra kad si zauvek otišla
Prosule su se niti gorčine
Vreme je stari neprijatelj
Koji te prigrli na kraju
Kad svi dani pristanu da liče
Na onu očekivanu zoru

 

 

 

K A D A    S E    S P A V A Č    P R O B U D I

Kada se spavač probudi
Možda poželi noćna krila
Najavljuje se godina oblaka
Iza plamenih zemalja
Jezero koje vrišti uslovno ljudski
Pećine crnog lotosa
Snovi koji plamte u noći
Talasi smiruju vetar
Talasi uvek smire vetar

 

 

 

Z A G U B L J E N I ,  T U    N E G D E

Dvorac što se razgrađuje
Kao džinovska Rubikova kocka
Ostaje vetar da duva kroz ključaonicu
Oni su tu – zagubljeni u nekom od svetova
Nemojte misliti loše o svim tim entitetima
Još jedno podsećanje dovoljno za predah
Do sledećeg megdana u jednoličju
U podnožju planine 7 uzdaha
Provedimo noć bez snova

 

 

 

P O Z I V    N A    P L E S

Zarobljeni u večnosti
Kao pčela u ćilibaru
Kao dan bez kraja
Kad se pomešaju sutrašnjice
Kad se spokoj uskomeša
Dani i noći postanu jedno
Raspu se niti suštine
A mi pozvani na ples supernove
Pred dverima kvazara

 

 

 

O N I M A    K O J I    S U    P R E O S T A L I

Kad se kipovi pokrenu
Ulicom koja vodi do lavirinta
U noći koja priziva senke
Do kraja neugasle čežnje
Zatvorimo se u čauru samoće
U mislima sa višim sferama
Za porinuće u duboku spoznaju
Kad se dveri širom otvore
Onima koji su čudom preostali

 

 

 

S E Ć A N J E

Reči što se prepoznaju
U senci dokonih prepodneva
Gde ta arija razbija monotoniju
Ostalo je sećanje na ono mesto
Mnogih različitih susreta
Na dodire godišnjih doba
Na vetar u tvojoj kosi
Onda kad si bezbrižno otišla u noć
U noć koja se neće ponoviti

 

 

 

S T A R A    I S T I N A

Hladna hipoteza se otrgla
Sa Puta ukrštenih sudbina
Hoteći da traje u tišini
Obale bez stalnih talasa
Gde groteske su česte kulise
A govor gnostika uočljiv
Pokazatelj stare istine
Da obično sve je krug
Uglavnom pravilan

 

 

 

I N S I G N I J A

On nije svestan da su
Ti mladeži posvuda po koži
Neobične konfiguracije
Mapa njegove postojbine
Slika daleka sazvežđa
Negde na raskršću dimenzija
Insignija zvezdane loze
Osuđene da zaboravi
Svog prognanog princa

 

 

 

U    O S V I T

Poput trougla bele svetlosti
Za leptira u lavirintu
Za smaragdnu ploču
U kovčegu sa modrim pčelama
Što ga donosi sunčev glasnik
U danu plamene zvezde
U hodočašću do bagrema
Kad se kameleon odmara
U osvit zlatne zore

 

 

 

K A O    P L A V A    S V E S K A

Slavuji što su svu noć pevali
Ovde gde su ulice i mostovi jedno
Kao kćeri vetra u vaseljeni
Kao besane napuštene misli
O slučajevima koji se granaju
Do čvorišta na raskrsnici
Svetova što su izdeljeni
Na krug nuli i ništa
Da se zaklopi plava sveska

 

 

 

P O S L E D N J A    S T A N I C A

Virtuelni Semiramidini vrtovi
Jezik okamenjenih bogova
Pustinja iz koje šiklja nostalgija
Noći u plavom satenu
Vetar sakriven po džepovima
Raskrsnica puteva
I onda aleja sekvoja
Hotel saguaro
Kao poslednja stanica