Osluškivanje prirode
Proučavam istoriju svemira sa strahopoštovanjem.
Početak vremena strasno dozivam, želim da me dodirne.
Svemir se skupio u tački koju okružuju
koncentrični krugovi.
Ptice skakuću po ostacima osušenih listova.
Halapljivo gutaju opale sjemenke košćele.
To su jesenje ptice.
Nekoliko udaraca dlanom o dlan
i ptice će odletjeti.
Vrisak izgažene prošlosti
dodiruje toplinu kreveta.
Brdo
Posmatramo se:
ti si visoko iznad zemlje
ponosno raširio krila,
a ja sam u vodi tek spojena ćelija
besramno blijeda.
Misliš da si u životu nešto postigao
ako si uspio u namjeri
da ljudi slijepo vjeruju u tvoje laži
i ispunjavaju tvoja sadistička naređenja.
Ne znaš da ja čelom probijam oblak
dok polako puzim nebeskim stepenicama.
I da ću ući u tvoje izgladnjele oči
i pustiti korijen tvojeg
budućeg samouništenja.
Ludilo
To što tvrdim da sam razumna
samo je još jedan
umišljaj bolesnog uma.
Treba poludjeti
jer samo je ludilo
beskonačno i oslobođeno
od zatvora kojeg donose
zakoni prirode.
I ludilo je ozbiljan posao jer
treba ustati u šest sati ujutro.
Biti odgovoran
i svaki dan namazati lice
mrvicama hljeba koje su
prethodno bile potopljene u sarmi.
