Fioka

slobodni umetnički prostor

"ŽEKSOLINDŽIZAM ŠPRICER BELI" Lina Milićević, Željko Radž

poezija

 

Špricer Kao Nadahnuće

Špricere bele oni su kušali,
Svako po dva u debelom hladu.
Uz piće, ponekad, oni bi i ručali,
Pa u stih sročili svoju pustu nadu.

Nekada naruče još i špricer treći,
To budžet smanji, al’ muzu uveća,
Tad stihovi postaju mudriji i veći,
I odvezuje se rimama, do vrha puna vreća.

Jedan špricer – pesma jedna,
Dva bela – pesmi više,
Treći špricer – mudrost vredna,
A posle petog nema ko da piše.

 

 

Špricer Beli

Špricer beli ja sam želeo,
Da u njega svoju tugu umočim,
Za svojom Snašom ja sam venuo,
Tu priču ću sada vama da sročim.

Ona me je zavodnički pogledala,
U meni se rodilo zrno nade,
Snaša me je, potom, nešto upitala,
Pita me šta ljudi u dvorištu rade?

Da li piju sok gazirani,
Ili onaj drugi, žuti,
Da l’ su internet i televiziju povezali
Da l’ su veseli ili ljuti?

Odgovore te znao nisam ja,
Snašino srce se tada ražalosti,
Pošla je drugom s istim pitanjima,
Mila snašo, molim te oprosti!

Taj drugi mladić, Časlav je bio,
Od milošte zvani Časlav Drvo,
Odgovorio je Snaši, a ja sam pio,
I desi se moje pijanstvo prvo .

 

 

Beli VS Crni

Špricer crni bambus se zove,
Koliko li za njega nama treba love?

Za jedan crni, dva i po bela,
A pije se pre, posle i za vreme jela.

Dok špricer crni možeš piti samo noću i po mraku,
Beli piješ danju, noću i za priliku svaku.

Kad se prospe crni ostane ti fleka,
A beli sipaj gde god hoćeš, čist si kao apoteka.

 

 

Nominativ I Akuzativ

Šta je špricer,
Piće ili katalizator?
Ili jedan sladunjavi inspirator?

On je piće i katalizator,
I sladunjavi inspirator.

 

 

… Jer Špricer Je Nama Rekao Istinu

Špricere razne oni su pili
Ali samo su jedan zagotivili.

Niti je moderan, niti je važan,
Ali špricer nikada nije lažan.

Mi pijemo piće 70 dinara,
I kafe su skuplje od našeg špricera!

A kada on na stotku poskupi,
Nas drugo piće neće da kupi!

Čak nas ni nestašica neće uznemiti
Iz našeg dvorišta vinograd će viriti.

 

 

Špricer Kao Inicijator

Špricera Belog da bilo nije,
Ne bi bilo, onda, ni mile Snaše,
Špricer Beli joj je nadenuo ime,
I tu čast podigoše se vinske čaše.

Špricera Belog da bilo nije,
Ne bi ni Žeks bio labudoorator,
Tek kad je počeo vino da pije,
Prestao je biti zbunjeni gnjavator.

Špricera Belog da bilo nije,
Ne bi ni Lindža mudra postala,
Da nije sa Žeksom počela da pije,
U plitkoj zabludi pamet bi joj ostala.

Špricera Belog da bilo nije,
Ne bi ni Žeksolindžizma bilo,
Špricer mu dade i pojam i ime,
Dade mu i krila i nazva ga silo!

 

 

Lindža I Špricer Beli

Lindža Gidensu pismo napisa,
U kome mu opisa trenutno stanje,
Pored slike jedne par slova ispisa,
Da špricer pije, daje mu na znanje.

On se obradova kad pismo pročita,
Požele odgovor da joj pošalje,
Ka poštaru starom on tada pohita,
I čeka šta će se dešavati dalje.

– U špricer beli lako si uronila,
Brdo para ti si gonila!

– Jedna čaša mene je opila,
Kao da sam celo bure popila!

 

 

Špricer Beli 2

Špricer Beli ja sam kupio,
Da u njega svoju tugu umočim,
Jer zbog nevolje ljute, ja nisam želeo,
Da u pobesnelu oluju uskočim.

Oluja je iznenada naišla,
Ruši sve što se pred njom nađe,
I kad je prodavačica s pitanjem prišla,
Ja uzeh Špricer Beli, sa njim je sve slađe.

 

 

Poliglote
( Špricer Kao Učitelj)

Das gezišt im vaser,
Je sve što na nemačkom oni znaju.
Das gemišt ist mit vaser,
Lindža i Gigi nemački pričaju.

Govore oni rečenicu jednu,
Govorili bi više, samo da znaju,
Al’ naučiše ovu itekako vrednu,
Trebalo bi orden za to da im daju.

Das gezišt im vaser,
Nemačka reč, za njih kao naša.
Das gemišt ist mit vaser,
Od reči tuđe napuni se čaša.

 

 

Dugi Korak

Jedan Mađar Lindžu poseti,
Donese joj pitki poklon na dar,
Da njena duša nešto novo oseti,
Pre samog skoka u lumperaj.

Degustira Lindža svoj poklon smeli,
Ukus joj je poznat, ali malo jak,
Na mađarksi način to je špricer beli,
Uvozna roba, zvana Dugi korak.

 

 

Škropec

Škropec šta je, zna li neko
Gigi i Lindža muku muče,
Jedan glas je njima rek’o
Da zasednu i nauče.

Oni onda knjigu uzeše,
Listaše redom do poslednjeg slova,
Špricere bele oni redom popiše
Dok najzad ne dođoše do saznaja nova.

Špricer Beli piju dok slova masna čitaju,
I iz njihovog rukava tad izlete kec,
Dobro da su saznali, da druge ne pitaju,
Jer je Špricer Beli nepoznati Škropec.

 

 

Špricer Na Načine Razne

Oni piju špricer na načine razne,
Špricer da popuni dušice prazne.

Špricer da pojasni ono što je strano,
Špricer da pokaže koji pravac je pravo!

Špricer da ulije snagu i moć,
Špricer kad svetlo prekrije noć.

Špricer kad je veselo i kada je tuga,
Špricer za ljubav vernu, neprijatelja i druga!

 

 

Pušipel

Nekada davno, Gidens je iš’o,
Na Urbanovo, Manifestaciju vina.
Tamo je njemu jedan znalac priš’o,
I objasnio koliko sve brendova ima.

Znanac tad povede Gidensa vešto,
Da on degustira sve što sabor ima,
Zatim mu rukom pokaza nešto,
Unikatnu bocu brendiranog vina.

Gidens i njega svojim darom proba,
U čašicu sipa taj sadržaj celi,
A kada mineralnu vodu Pušipelu doda,
Naiskap iskapi svoj špricer beli.

 

 

Sremačka Kontra

Gidens i Lindža, vašar u Sremu,
Otvorili tezgu pare da prave,
Prodaju maglu, mudrost i kremu,
Jednog pevca, žabca i tri krave.
.
U jednom trenutku, Gidens posta žedan,
A u drugom i Lindža ožedne malo,
Pa tu se nađe jedan konobar vredan,
Kome je do svog profita stalo.

On Gidensa upita šta će da pije,
Gidens ga pogleda i nije mu jasno,
Da li da se osmehne ili da ga bije
Ili da naruči špricer dok još nije kasno.

Lindža reče da oni uvek isto piju,
I kad su ovde i kad odu u Nemačku,
Ili špricer na sto, ili će da biju,
I konobar im donese Kontru Sremačku.

 

 

Sparivači Rima

Mi smo vino sa vodom sparili,
I tim činom naše misli ožarili.

Na mamurluk sutra smo se žalili,
A zaboravu sav greh podvalili.

Mi ćemo gemišt ponovo spariti,
Za posledice mutne nećemo mariti.

Ničije planove nećemo pokvariti,
Jer ćemo svoje želje ostvariti.

 

 

Šta Špricer Uradi

Gigi je posle špricera
Patos ljubio,
Razum ubio,
Snašu gubio.

Časlav nije oklevao,
On je odveo,
On je preko brda preveo.

A Lindža je uz špricer
Samo pevala,
Budna snevala,
Odolevala.

 

 

Sastanak

Lindža, Žeks i neko treći,
Njih je troje, a špricer jedan.
Od njih troje ko je najveći,
Pa, da dobije napitak vredan.

Lindža reče ,,Najveća sam,
Svako lice mene zna,
Po tom spisku nije blam,
Da beli špricer popijem ja’’.

Žeks ne prizna veličinu,
On je veći, dokaz ima,
Jedini on u čistom vinu,
Može napisat’ bezbroj rima.

Neko treći mudro ćuti,
Sluša kavgu, reč ne veli,
On ne bi da se ljuti,
On iskapi špricer beli.

 

 

Špricer crni

Špricer crni ja naručujem,
Kada belom ugledam dno,
Od promila vinskih ne pevam, već psujem,
A i dalje mešam vodu i vino.

Špricer crni mene zavede,
Gorke istine pokaza put,
Učinih ono što se ne smede,
Na koga sada da budem ljut?

 

 

Nemam Inspiraciju

Mudrost granica bez,
Kvalitetan vez,
Veze bez,
U čvoru svez.

-Nemam inspiraciju,
Nadahnuća bez.

– Uzmi jedan špricer beli,
I nadahnuće obasuće tvoj um celi.

 

 

Čisto vino

Slabo nadahnjuje špricer crni,
Jer čisto mi sada venama teče,
Crvena tečnost meša se u krvi,
A sećanje na Snašu više ne peče.

Nadahnut nisam špricerom belim,
Jer čisto crno mi napuni čašu.
Zatvaram oči, polako žmurim,
Da i kod Ždrepca pronađem Snašu.

Vino je špricer, a špricer je voda,
Špricer je vino, a vino je krv.
Gidens je Žeks, a Lindža mu doda,
Nadimak Gigi, Gidensov crv.