Kristina Kojić

Album bez uspomena

 

ako se ikada vratiš

Odeš li ostavi bar jedan znak
da si postojalo u mom životu.
Jer kako sebi da objasnim
rupu u sjećanju.
Odeš li ostavi podsjetnik,
uzmi mi srce
i ostavi mi rupu u grudima.
Ako se ikada vratiš,
uvijek ću imati jednu prazninu
za tebe.

 

 

 

Šećerna vuna

Veseo događaj
okuplja cijeli grad.
Hajde izađi sa mnom sad
po gradu da prošetaš,
udahneš topao ljetni zrak
i vatromet gledaš.

Točno u ponoć
kupi mi šećernu vunu,
osluškujmo zajedno gradsku buku,
onda me povuci za ruku
da do jutra igramo
i otkucaja svoga srca slušamo.

Tako je sladak
okus šećerne vune,
miris tvoga parfema,
u gradskoj gužvi zraka nema.
Dok nebo je puno zvijezda
ja sam od ljubavi trijezna.

Točno u ponoć
kupi mi šećernu vunu,
osluškujmo zajedno gradsku buku,
onda me povuci za ruku
da do jutra igramo
i otkucaja svoga srca slušamo.

 

Možda te se nekad sjetim,
kad sladak okus
šećerne vune opet osjetim.

 

 

 

Magla u sjećanju

Gdje si izgubio
put ka sadašnjosti.
Negdje između sna i jave
tvoja egzistencija i dalje čeka.
Nije li ovaj rastanak
ustvari naš najveći strah
od gubitka.
Ostavi me da čekam.
Još samo neko vrijeme da se nadam.
Možda ipak odustanem,
jer ova magla
prekrila je moje sjećanje
na tebe.

 

 

 

Svjetlost

Tvoja sam svijeća,
osvjetljavam ti život
svojim plamenom.
Ali s vremenom
postajem sve manja.
Jednog dana ću nestati,
stoga moraš sam pronaći
svoju svjetlost.

 

 

 

I tako, noći svake

Pogledam u lice mjeseca,
dalekog i nedostižnog.
Čujem jedva primjetne otkucaje.
Točke sjajne, beskrajne…
daleko su.

Daleko od mene,
ali svejedno ih vidim,
svejedno ih osjećam,
obavijena njihovim sjajem.

Tu sam, potpuno gorim,
gorim na vrhu planine masivne.
Dišem, dišem pod morem,
u dubini hodam.

A one? One mi put pokazuju.
One me vode,
sebe tražim…
Tražim tebe i krvarim modro,
a zatim se gubim.
Gubim se, izlaskom sunca.
Gubim se kada nestanu zvijezde.
Kada nestanu vodilje moje.

 

Sebe nisam našla, a ni tebe,
a sada… Čekam svoje zvijezde.
Čekam ih,
ponovno sa mi pokažu put,
ponovno da tražim nas.

I tako noći svake,
daleke i nedostižne…

 

 

 

Duša bez adrese

Ljubav će opet
proći pored mene
kao stranac na ulici.

Hoće li ikada pronaći put
do mog srca?

Čini se
da će ova praznina
što polako zarasta
zauvijek ostati prazna.

Što ako sam samo
duša bez adrese
kojoj ljubav nikad neće
pokucati na vrata?