Potraga
Zašto uvijek tražimo sreću
tamo gdje je nema,
u zabačenim ulicama
među skitnicama?
Zašto tražimo ljubav
gdje mržnja vlada,
u napuštenim gradovima
među lutalicama?
Zašto tražimo nadu
tamo gdje ništa smisla nema,
u praznini ljudskih duša
među neshvaćenima?
Tražimo sebe na mjestima
na kojima nikad bili nismo,
jer možda je srce bilo
tamo gdje tijelo nikad nije.
Vrtimo se u krug
Svaki korak naprijed,
kao dva koraka unatrag.
Nemojmo se pretvarati,
jer na kraju
istina nas gura na dno.
Vrtimo se u krug,
a opet stojimo u mjestu.
Sve je tako blizu
samo jedan korak i tu sam,
no bez obzira koliko koraka napravim
uvijek jedan nedostaje.
Iluzija nas gura naprijed,
a stvarnost unatrag.
Vrtimo se u krug,
a opet stojimo u mjestu.
Tlo pod našim nogama
ispunjeno je lažima.
Svaki trn u našim stopalima
vuče nas unatrag.
Na kraju tonemo,
gušimo se u moru istine.
I opet se vrtimo u krug.
Trn u oku
Kažu vam
ne osuđujte knjigu prema njenim koricama,
a oni kao da ne čuju
te mudre riječi
pa u inat
osuđuju ljude prema izgledu,
osuđuju muziku prema njenom jeziku,
osuđuju narod prema njegovoj religiji,
osuđuju crno jer nije bijelo.
Trn su u oku
već slijepoga svijeta.
Graditelji sreće
Gdje su nestali
graditelji sreće
što su od kamena ljubavi
nadu sagradili?
Gdje su nestali
nosioci radosti
što su u svojim torbama
nadu donijeli?
Gdje su nestala
vesela lica
što su svojim osmijesima
radost u ljudska srca donijela?
Zar su odnijeli
svu nadu i veselje,
ostavivši nas sa zalihama
mržnje i zavisti?
O prolaznosti vremena
Sanjala sam jednom
o modernom svijetu,
ali sada ne znam što osjećam.
Mračni oblaci u našim srcima,
tajne u našim očima,
strast koja nikada ne oživljava
ugašena je glasinama.
Okrenimo se i vratimo samoći.
Vrati me u budućnost
Gdje je nestala sreća,
ljepota koju nosi prijateljstvo?
Dani kada smo maštali o budućnosti
sada su iza nas.
Odbacujemo snove
kao da su puni otrova.
Da bar možemo vratiti vrijeme
u dane kada smo bili sretni,
jer nema sreće
u noćnoj samoći ili lažnim osmijesima.
Samo mi reci kako da se vratim
u prošla vremena.