Fioka

slobodni umetnički prostor

"KAFKINI SNOVI" Milan Drašković

poezija

 

K A F K I N I    S N O V I

Strašna besciljnost svega, dokon na kanabetu,
budan nakon kraćeg sna – izbegavši bordele –
trenuci napetosti bitke na Taljamentu,
otac u redengotu sred grobljanske kapele.

Zavičajni odjeci kad snovi preplave um,
spram Oskarove sestre Grunevaldska jezera,
nakon teskobne noći nerešiv nesporazum,
velika moć tvojih reči pred slikom Pimiskera.

U večernjem sumraku kuća od omnibusa,
savetnik Strižanovski – stalno zapitkivanje –
napoleonovski šešir profesora Krausa,
magarac nalik hrtu kroz preobražavanje.

Ništavnost prigovora, gužva sred stepeništa,
profesorov sekretar nedovoljno dostojan,
mala vrata u zidu staničnog pristaništa,
žandar crvenog lica sasvim nemuzikalan.

Duga povorka soba, kosi zid u potkrovlju,
kuća sva od kočija uz topot potkovica,
široki mesarski nož izazvaće nevolju,
čudan san o Verfelu – pseći dah blizu lica.

Naš susret u Berlinu, Šniclerova predstava,
slepa u njegovom snu (kćer doktora Maršera),
obavijeni vatrom izrečenog prokletstva,
mali slepi dečaci duž proizvoljnog smera.

Bez monaške odežde Estera u polusnu,
grubi laneni čaršav, nesnosne nesanice,
sam među mnoštvom snova, neutešan u svom snu,
neurotični intrigant pred zvonikom Većnice.

Naručeno buđenje uz ples Eduardove,
pitomci Internata hraneć’ se haringama,
san o nestalom pismu snevajuć’ ružne snove,
cvet zataknut za pojas – bordel s devojčurama.

Hladna večita kiša, vožnja do Laponije,
pred Engrovim crtežom odeven u crn žaket,
tanak sloj posteljine, Junonino poprsje,
pojava ptice feniks kroz izokrenuti svet.

Kaleidoskop snova, snovi o Cukerkandlu,
svi kneževi Evrope pred posluženim jelom,
zbivanja u Cirihu čoveka na triciklu,
odeven u redengot gost za okruglim stolom.

Jedan poseban bordel pred ratnim brodovima,
spram neizbežne noći dete u košuljici,
kroz dugačak niz kuća nalik lavljim zubima,
zaboravlja adresu poznanik na ulici.

Raspevani konjanik iz Gospodske ulice,
zajedničkim izletom proslavljanje veridbe,
uz ličnu odgovornost pustošeć’ bakalnice,
neprekidno zanesen, ne ličeći na sebe.

Kod Matilde Serao hiljade ogledala,
pred zasvođenom ložom astronomski časovnik,
već treća besana noć, pravi napad ludila,
sred sanatorijuma – olimpijski pobednik.

Pojava belog konja na ivici pločnika,
naslađivanje patnjom pred ulaznom kapijom,
suviše osvetljeni pločnici od opeka,
ulaskom u strani svet – potraga za Jasenskom.