Beli veo
Beli veo na grudi privijam,
Od bola ga u čvor uvijam.
Svate moje ti bi sutra ček’o,
Da si ovde a ne negde daleko.
Kada svati pred našu kuću dodju,
Nek’ sa neba hitro tvoje kočije podju,
Nemoj da kasniš,
Blagoslov mi daj te se opet oče vrati u raj.
Sa neba čuvaj
Tvoje milo čedo,
Pa se s’ blagoslovom vrati
Kada postaneš đedo.
Kad me ne bude
Kada me ne bude
Ako ti kažu da sam krala
Ti veruj njima.
Krala dane
Nekad i dane i noći
Uvek spremna na ono što će doći.
Kada me ne bude
Ako ti kažu da sam lagala
Ti veruj njima.
Lagala sam da manje znam
Da manje umem
Da manje smem.
Kada me ne bude
Ako ti kažu da sam varala
Ti veruj njima.
Varala sam samo sebe
Da bih znala i bez tebe.
Kada me ne bude
Šta god da ti kažu
I gde god prstom pokažu
Ti veruj njima
I ne brani me pred svima.
U sve veruj ali dobro znaj,
Kraj tebe želim da dočekam kraj
Oluja
Pade sa kredenca dunja,
Zasvetli nebo
Udari munja.
Stisnu mu ruku jače,
Nežno čedo što bez reči plače.
Duša joj od bola hladna,
Mlada i mira gladna,
U jednim očima nalazi spas,
Tiho jeca: „ Ne dam na nas“.
Srca im istim ritmom tuku,
Brod je bezbedno uplovio u luku.