Jadranka Ivanovic-Bolog

Golubice

 

NESANICA

Obukoh se u noć
jaka krila nesanice
i poletjeh daleko
u krajeve nepoznate,
tu vidjeh dan
kako cvili i skriva se,
to štene bespomoćno
što nikako da odraste…
sad već jutro je,
zar već jutro je…

 

 

 

SLIKA

Nemajući više kuda
sakrih se u sliku,
tu ostadoh mnogo godina
samo točkica neprimjetna…
Riječi i razgovora zamke,
iz lažljivih uglova usana,
slušala sam preplašena
i slika je bila nemoćna…
Slika je postala čovjek
lica namrštena,
a okvir laž izmišljena…
Nemajući više kuda
iziđoh iz slike okvira
i postadoh točkica svemira,
lutajuća trunka slobodna…

 

 

 

KRALJEVSTVO

Lakoća je kad se iseliš iz sebe,
a ne znaš da nisi više tu.
Lakoća je i kad se vratiš,
a ne znaš gdje si bio .
To je pravo kraljevstvo !

 

 

 

SJEĆANjE NA JUG

U potrazi za ljepotom
Mjesec se na ružu nakalemi
i udahnu je dubokim udahom.
Tad, u potrazi za ljepotom,
u plućima Vasione nastaše
pustinjski kovitlaci žudnje
osjetivši čari Juga…

 

 

ISTOČNJAK

Usred polja stajala je starija breza,
ma činilo se ko da hoda-
– puhalo je s Istoka –
za njom i ja pošla sam,
nikako da je stignem ,
a sve stoji, čudna li vjetra …

 

 

 

PTICE

U glavi se klupko struna zapetljalo
tražeći onaj pravi ton kojim će ti reći,
iz stomaka nečujno prhnulo
jato ptica kad te ugledalo.
Da li si ih primjetio ?
(2018)

 

 

 

GRAFIKA

I dobuje, lije kiša
u oluke limene stare,
i plavi, sliva se polje
u močvare velike i male.

I crni, crni noć se
između kuća i kućeraka,
i laje jadan, mršav pas na oblake
na gluhonijemi, dubok uzdah časti…

 

 

 

MJESTO ROĐENJA

Kad sam odlazila iz tog
mjesta
ponijela sam grmljavinu…

Tamo je ona stanovala
okružena,među brdima
i po noći me budila
sluteći naše prijateljstvo.

Kad sam odlazila iz tog
mjesta
nisam je ostaviti mogla,
ponesoh je u grudima
zarobljenu a čarobnu
htjela sam je pokazati
svijetu,
nekoga iz mjesta mog rođenja.

 

 

 

MODRO

Kada plačeš nada mnom
da li to i sebe žališ,
kao u snu o modrom moru
u kome je otok mali kamičak
o koje se modro more sapliće.

Kada se srdiš na mene
da li se to i na se srdiš,
kao što se modro more
od modrine zaledi…

 

 

 

VJENČANJE JUPITERA

Ne okupa nas tako dobro ništa

kao u samoći vlastite suze

i onda blistaviji smo od svih Planeta

što su na vjenčanje s Jupiterom

na svoj vječni put krenule…

 

 

 

PRASAK

Jutarnji prasak Sunca
po venama zelenila kola,
prolaznost jednog crva,
sekunda velikog bola
i milion godina mora
njemu naklone se,
u vremenu zastanu …

 

 

 

JEZIK KOJIM GOVORIMO

Zaboravih ulicu što se lijeno uvija
i gubi na uglu, što je iza njega,
možda strast slijepaca ,
koji se nikad nisu prepoznali.

Zaboravih mirisnu bašču punu cvijeća
u mrtvom snu, mi jedno uz drugo,
i tvoj dubok dah na mome vratu,
zaboravih u tom snu sva ljeta i proljeća.

Zaboravih kako da probudim se,
a strašno sam mrtva bila,
tad progovorih – moj dragi –
jezikom kojim oboje govorimo.

 

 

 

IGRA VJETROVA

Zamišljam da se vraćam kući
i pješice mjerim tisuću kilometara.

Ne nosim težak kofer
samo par knjiga punih pjesama.

Zamišljam – u bašči sadim salatu,
blitvu i raštiku, a na parangal se uhvatila
za objed mala ribica.

Zamišljam sjeme sam
vraćeno na istu, svoju zemlju
igrom vjetrova…

(2020)

 

 

 

NEBO IZNAD CUBE

Kako je čisto siromaštvo,
tražeći kruha u nebo zabada ruke
i nema mrva, a nema ni suza
samo kiša sve sapere,
kako je čisto siromaštvo.

Reći ćeš to su samo slike,
a glad je stvarna i crne je boje
i glas ona ima i oči ona ima
ne,ona nije naga žena na prepariranom platnu.
Tako je jasno, tako je čisto siromaštvo…

 

 

 

KLIJANJE

Zbunjena stada oblaka
od grmljavine se prenuše
i snovi ko stakla pukoše
u miliarde blistavih kapi kiše .

Sve vrijeme smisla i besmisla,
svo tkanje strpljenja i godina,
svo učmalo i obamrlo tad oživi ,
trava se zazelini i sjeme proklija…

 

 

 

PUTOVANJE

Osjećaš li dragi kako se razlažemo,
ti si svjež zrak, ja sam brza voda,
ja sam rahla zemlja, ti razgorila vatra.
Osjećaš li dragi to stalno putovanje –
– mi pomireni sami sa sobom
u božanskom miru pred našim krajem,
lebdeći pepeo vulkana smiren vječnošću…
To putovanje – kakvo olakšanje, kakva sreća ?!

 

 

 

MOLITVA ZA KRUH

Vidiš li nas ponekad Bože
kako se u masama
kao tijesto valjamo i vraćamo,
nadolazimo i smanjujemo
u vrelim obručima neba.

Vidiš li nas dragi Bože
kako kruhom postajemo
koji se troši i mrvi,
izgladnjuje i nestaje
i opet riječju Tvojom
nepresušnom postaje.

 

 

 

RANJENI STIH

Naslikah krvavog bika
umjesto razjarenog stiha
i zvijezde pune straha
ispod njegovih kopita.

To predskazanje bez zvuka
od milion čeličnih gelera,
po mome tamnom platnu para
ritam nadolazećeg vremena.

I mrtav bik se stropošta
pred duhom mladog Ahilisa,
u njegovoj peti zauvijek osta
ranjeni stih i strijela od zlata .

 

 

 

ČOVJEK KOJI JE SADIO DRVEĆE

Nestvaran je svaki onaj
koji se u snove useli,
on odluči se lako
tamo zauvijek i ostati.
Čovjek koji je sadio drveće
snovima je stremio
te zaspao visoko
u svojih šuma krošnjama.
Stvarno nestvaran je
izraslih šuma stvorilac.

 

 

 

CRNI PAS

Netko je uselio mrak
u moju sobu
tog crnog psa
s očima na prozorima,
on ne laje i nije gladan,
u njemu je samo strah od snijega
i u snijegu crnih fleka,
koje na njega liče.

Netko je uselio mrak
u moju sobu,
i on je nekad nježno,
plašljivo biće…

 

 

 

RODITELJI

Sanjah rodilo se dijete bez boli, bez plača,
držala sam njegovu još krvavu glavu,
a njegova mati ispljunula je jedno malo Sunce
da se vječno za njim kotrlja i da ga prati
kad ona nije slučajno tu.
Iz kolone izbjeglica ona je bila najhrabrija,
ona planeta Zemlja i njen pratioc Mjesec,
kako divni roditelji…