Nevenka Pupek

Bizarne himne

MOJE SRCE JE STRAŠILO ZA PTICE

Odbačene stvari

odbačene stvari
na mojim slikama
žive ispod boja
raspršenog srca

 

 

Potrebna

potrebna
biljkama korisna
u sumrak palila je
odrezane grane

odrezane stihove
srca

 

 

Srce od žice

u mom srcu
od namotane žice
živi šareni pauk

plete

 

 

Iza visoke ograde

ostao je samo
obris srca
nacrtan kredom
na autocesti

iza visoke ograde
mirisala je livada

 

 

Srce je suha šljiva

jutro se obijesno šepuri proljećem

spora sam
moje misli tek napuštaju jesen

srce je suha šljiva

 

 

U aorti

dišem oprezno

vruće i tanke
igle neoproštaja
žive u aorti

 

 

Srce – kuća

u susjedstvu
smeće dana
lijepi se za dušnik

moje srce-kuća
sigurno je
u anesteziji

 

 

Podne je pirjalo moje srce

podne je pirjalo moje srce
sitno nasjeckano

moja pluća
ljušture školjaka
ležala su
na dnu oceana

 

 

Svojim očima

njena koža
pored kreveta
kao stari ogrtač
od crvenog baršuna

srce se divi
pokretima jutra
svojim očima

 

 

U srčanoj klijetci

riječi nepoznatog jezika
odapete u polumrak

sjene na tvojim
blijedim rukama

vraćaju se i venu
u srčanoj klijetci

 

 

Spomenik sam u danu vatre

spomenik sam u danu vatre

sati vriju
pod nogama od kamena
preteškim za korak

gavran sjedi
na mom ramenu

osluškuje srce

 

 

Od čela do stopala

ona je njega
pretvorila u čudovište
ispisala mu kožu stihovima
od čela do stopala

vlakovi su tutnjali
kroz rupu u njenim grudima

 

 

Srce je zgnječeni kukac

srce je zgnječeni kukac
karika hranidbenog lanca
kao hrana za mrave
iznenada spokojno

 

 

U odvažnosti korova

polako
zemlja usisava
razliveno srce

ono kuca u odvažnosti korova

 

 

Poput zvrka

prepolovljenu
nijemu
prekriva me snijeg

pored mene
moje srce
okreće se
poput zvrka

 

 

Kao odbačena rakova noga

srce u pijesku kao odbačena
rakova noga

divovski zrikavci čuvaju noć
od tišine riba

 

 

Izudarana mislima

izudarana mislima
brojeći modrice
zaboravila si
da ispod
lijevog krila
gladno biće
čeka doručak
i kuca
kuca

 

 

Uz bubnjeve pulsa

riječi od žice
oko mog zapešća
raspadaju se narukvice
uz bubnjeve pulsa

 

 

NA ZIDU KUHINJE MRAKA

Maslinovo ulje

maslinovo ulje
tvojih očiju
slijeva se
niz leđa

dan se zaključao
na glasnicama

 

 

Jutro je kuhalo kompot

jutro je kuhalo kompot
od mojih jetara

moj mozak
probušena lopta
ljuljao se
u mreži za spavanje

 

 

U presjeku jučer i danas

kao kaleidoskop
okrećem tvoje oči
uz smijeh

u presjeku jučer i danas spava
tempirana bomba

 

 

Na podu dana

komadi mene
(puzzle iz različitih kompleta)
razbacani leže
na podu dana

smiju se
uzaludnosti

 

 

Kao kolonija školjaka

minute su me uvlačile
kao kolonija školjaka
tražeći nešto hranjivo

preko noći
prelila se pjena dana

 

 

Na stolu su pluća

na stolu su pluća
stružem slojeve hrđe
korozija se smije
iz prikrajka

 

 

Po tvom licu

po tvom licu
vučem crte
od žuči

pramenovi kose
neukroćene zmije
miluju ti vrat

 

 

Iz tvojih prsa

iz tvojih prsa
raste drvo

oko korijenja
nježno omotana
moja kosa
pomalo grubo
vuče te u pjesme

 

 

Do mirisno plave

grožđe alveola
udiše te
i tamni
do mirisno plave

 

 

Zrikavci su zaspali

naribala je malo srca
u njegov tanjur
pun svježeg jutra

zrikavci su zaspali

 

 

Na zidu kuhinje mraka

njena duša
visi kao ukras
na zidu
kuhinje mraka

ona stavlja sjenilo
popravlja ruž
češlja kosu
smije se

pazi da joj ne
odšarafe glavu
kao plastičnoj
lutki

 

 

U paralelnim svjetovima

očima
otključavam
crnilo svog lica
vidim
jarke boje čekaju
u paralelnim svjetovima

 

 

Ja sam koštica šljive

prislanjaš čašu na čelo

ispod ljepljivog neba
ljeto pulsira
u zrncima prašine

ja sam koštica šljive
u zdjeli na tvom stolu

 

 

Spavam u paukovoj mreži

spavam u paukovoj mreži

ispod mene
moja pluća
zarasla u slak
broje udisaje

dan će opet izmigoljiti

 

 

Ona je puž

ona je puž

na leđima nosi
bijelu kućicu
od stihova

njene spore misli
zadirkuju
tamu spiralnih hodnika

 

 

U podignutoj ruci

u podignutoj ruci
čvrsto stisnut
prsnuo je trenutak
kada više ništa nije isto

niz mene slijeva se
noć od rubina

 

 

Dobrodošli u pjesmu

dobrodošli u pjesmu
moj mini cirkus
gdje akrobati se
boje visine

 

 

Do promjera slamke

u pjesmi
visokih stropova
grlo se stisnulo
do promjera slamke

dok su drugi
veselo pjevali
vani je vjetar
čupao stihove

 

 

TATOO NA MOM RAMENU

Odvojene od tijela

opečene suzama
njene ruke
odvojene od tijela
kao dva šišmiša
zaglušuju noć

 

 

Na zatvaranju dana

tvoj kostur
na zatvaranju dana

spušta se zastor

u slojevima
moje kose
ništavilo

 

 

Nepočešljana

nepočešljana godinama
njena kosa
vuče se po pločnicima
kao ukleti holandez

 

 

Bukowski

njegovi stihovi
tatoo na mom ramenu
pomaknuti u vremenu
kale moje žile

 

 

Na mojoj koži

usamljenost je glina
raste na mojoj koži
od nje radim figurice
vječnih spavača

 

 

Nevidljivo gorivo

dišem pjesmama

riječi su moje litre kisika
nevidljivo gorivo međusvijeta

 

 

Raspolovila se

raspolovila se

miris predgrađa
taj parfem melankolije
širio je nosnice jutra

 

 

Nesanica

iznad pluća
od nesanice
stihovi urezani
u kosti rebara
čitaju sami sebe

 

 

Na rubovima crvene

ljeto se smjestilo

na rubovima crvene
provociralo plavu

njene riječi
potpuno bijele
razrjeđivale su zrak

 

 

Prekrivena pijeskom

udaljena od drveća
od mirisa trava
prekrivena pijeskom
ukrašena kamenom
riječima koje
ne stanu u pjesmu
spuštam se
na dno dana

 

 

Melankolija

melankolija
tvrdo spava
u sasvim maloj
pjesmi

(tebi prevelikoj)
Nevidljiva jata

u moru šutnje
ronim na dah

nevidljiva jata
plivaju kroz
mene

blistaju

 

 

Suvišna

suvišna

dok moj odraz
u lokvi nestaje
pod kotačima jeseni

 

 

Kroz kožu

kroz kožu
pomalo prodiru
živine pare jutra

u jesenje krošnje
sakrila sam
plućne alveole

lišće je najljepše kada umire

 

 

Sve dok podne ne povuče dan

zimsko jutro
velikog sunca
spremam u pjesme
sve dok podne
ne povuče dan
i ledeni sjaj
u nepovrat

 

 

MOJI KUKCI SU NESTALI

S okusom naranče

spremljena za
poslije
(jer tebi škodi)
zaboravljena u ostavi
ustajala
hranila je plijesni i moljce
moja mala pjesma
s okusom naranče

 

 

Privid uspravne

napukla
ne mičem se
zadržavam privid uspravne

utrobom ruju
divovski čelični crvi

 

 

Prkosne zastave

u neprobojnoj ovojnici
začahurio se dan

moji crveni prsti
režu zrak
kao neke
prkosne zastave

 

 

Dok mravlji grad raste

dok mravlji grad raste
u njenom korijenju
ona hrani stonoge
svojim šarenim lišćem

 

 

Odvratne i smiješne

šećeš li bez misli
moje pjesme slijede te
odvratne i smiješne
kao horda zombija

 

 

Hodaju za mnom

danas imam jednako crvene i plave

ljubičaste riječi
savršene nijanse
kukci tvrdih krila
koji ne lete
hodaju za mnom
po pločnicima

 

 

Stihovi u talogu

stihovi u talogu
na dnu šalice
više nisu moji

dim iz pepeljare diže se
do ruba oblaka

 

 

Kao vojska mrava

stihovi koračaju
po tvome licu
kao vojska mrava

gladne pijavice boja
odbjegle sa slika
puze ti po leđima

 

 

Nepostojeća

duboko u
podnevu
toplog šljunka
nema je

drveće i grmlje
izgovora njeno ime
Na gozbi nedovršenih stihova

prave riječi mi bježe
kao brzi kukci hodači
a one istrošene kao gliste
uvijaju se danima
ispod mojih nogu

zovem čvorke
čekam drozdove
na gozbi nedovršenih stihova

 

 

Hladna kava

na drvenom stolu
prazne posude
nekoliko latica
hladna kava

u tišini
čuje se zvuk
osinih čeljusti

 

 

Stanari proreda pjesama

moji kukci su nestali

nedostaju mi tvrdokrilci
stanari proreda pjesama
gosti krajolika slika

 

 

Suzdržanost

suzdržanost
vrhom šestara
po mom želucu
iznutra
crta neobične znakove

 

 

Dok su je ručali kornjaši

ona je stablo

njeno korijenje
zamrsio si snažnim rukama

grane je priljubila uz deblo
smirila lišće

dok su je ručali kornjaši
otpetljavala se

 

 

Gušteri me slijede

gušteri me slijede
po stijenama

dok odmaram
presijavaju se
na mojim pjesmama

 

 

Od krhotina svojih kostiju

izrađujem darove za tebe
od krhotina svojih kostiju
male himne
nepotrebne i bizarne

 

 

Moje misli su muhe

moje misli su muhe

čiste krila na suncu
promatraju te
kaleidoskopskim očima

 

 

Ona je lutka od vune

njome se hrane
gusjenice moljca

ona je lutka od vune

njene staklene oči
nemaju kapke

 

 

Pregrijana stakla

pregrijana stakla
umnažaju me
dok tramvaji klize
po leđima divovske ose

 

 

Iz tvog tanjura

svjetlost razgrađuje misli

u oklopu od riječi
prstima polako
doručkujem jutro
iz tvog tanjura

svodim sebe na minimum

 

 

Najezda

riječi izašle iz pukotina
pretvorile su pod
u crno more

njihovi hitinski oklopi
pucali su
pod mojim stopalima

pričaju da leptir
odmara krila na suncu
negdje iza zidova

 

 

Nacrtani svjetovi

na papiru čekaju
nacrtani svjetovi

nevidljive dimenzije
prizivaju dodir